Visoka temperatura, upale, kašalj i povraćanje također su dio našeg prirodnog ustroja. Nisu ugodni i nitko ih pretjerano ne voli. U pitanju je vrlo sofisticiran tjelesni odgovor, a isključivi cilj mu je povratak zdravlja (Svi tjelesni odgovori teže isključivo zdravlju, bez iznimke, ma kako naoko neugodno izgledali). Uostalom, OBRAZOVANIJI LIJEČNICI ODAVNO ZNAJU DA ĆE IZLJEČENJE IĆI BRŽE AKO JE TJELESNA TEMPERATURA VIŠA. (Ovo svojstvo koriste na nekim klinikama za liječenje raka. Ideja od dovođenju organizma u "viši borbeni nivo" umjetnim stvaranjem visoke temperature nije nova, ali odudara od uhodanih shvaćanja, pa rijetki uopće i znaju za takvu mogućnost. Rezultati su iznenađujuće ohrabrujući). Umjetno potiskivanje ovakvih adaptivnih mehanizama (sirup protiv kašlja, kapi za nos i sl.) SKORO UVIJEK ZNAČI KORAK DALJE OD OZDRAVLJENJA. Doduše, određeni simptomi tako se mogu izgubiti, ali što vam to vrijedi kada je tijelo ostalo bolesno, možda još i bolesnije. S OBILJEM SMEĆA, KOJE JE GURNUTO NATRAG U ORGANE, A BILO JE VEĆ SPREMNO ZA IZBACIVANJE. Mudriji postupak svakako bi bio pokušaj razumijevanja uzroka aktiviranja simptoma (Aktiviranje ide automatski - kada unutarnja zatrovanost dosegne određeni nivo). Uobičajeni pratilac mnogih bolesnih procesa je gubitak apetita. I ovdje je riječ o prirodno usađenoj prilagodbi, iako se ljekovita svojstva baš i ne primjećuju na prvi pogled. Štoviše, SMATRA SE DA JE GUBITAK APETITA JEDNAKO NEUGODAN I OPASAN KAO I SAMA BOLEST. Ovakvo mišljenje možda je logično, ali jednostavno nije točno. Bolesna životinja odbija svaku hranu, čak i onu najomiljeniju. Gubitak apetita dio je finalne, koordinirane strategije za uspostavu zdravlja, što brže i što efikasnije. To je najbolji lijek koji stoji na raspolaganju. Životinja to zna. A zna da je i mirovanje integralni dio ovakvog cjelovitog pristupa. SVE ŽIVOTINJE SU ADAPTIRANE NA ISTI NAČIN I NE PADA IM NA PAMET NIŠTA OSIM GLADOVANJA I MIROVANJA U BOLESNIM DANIMA. I tako do ozdravljenja. Pojačana aktivnost i potraga za hranom očiti su znak da stvari kreću nabolje. Veza između povratka gladi i restauracije zdravlja često mami na krive zaključke. Odnosno, tko jede će ozdraviti, a tko ne jede još dublje će potonuti u ponor bolesti. Ali, zaboga! POJAČANI (ILI BILO KAKAV) UNOS HRANE ZA VRIJEME BOLESTI NE VODI OZDRAVLJENJU, NEGO VUČE NATRAG I USPORAVA OPORAVAK. (U bolesnom organizmu sve snage su mobilizirane u svrhu ozdravljenja. Briga oko probave znači rasipanje snage za, za sada, manje važne aktivnosti). U stvarnosti, postupni povratak zdravlja malo-pomalo vodi do normalne želje za hranom. Djeluje slično, ali je ipak bitno različito. Bolesna osoba ne osjeća se blistavo i hrana joj se, skoro u pravilu, gadi. No, zabrinuta rodbina naći će načina da ugura hranu na usta, pa MAKAR ŠOPALI BOLESNIKA POPUT PURANA. (Umjereniji će inzistirati "samo" na pilećoj juhici".) "Za tvoje dobro. Od vode sigurno nećeš ozdraviti", reći će. Srećom, gladovanje na vodi (neki preferiraju gladovanje uz sokove) ima sasvim solidnu znanstvenu osnovu i možete biti sigurni da se tu ne radi o šarlatanstvu. Studije pokazuju da se IMUNOLOŠKE FUNKCIJE TIJEKOM GLADOVANJA ZNAČAJNO POPRAVLJAJU. Eliminacija toksičnih supstanci također je bitno ubrzana. Pri tome mislim i na neke vrlo opasne otrove, kao što su dioksini ili pesticidi. Evolucijski gledano, ovakav usađeni mehanizam možda je rezultat nekih suviše velikih prijetnji za sam opstanak, kao što su prirodno zastupljeni otrovi ili pak neke životno opasne infekcije. TIJELO SE MORALO PRILAGODITI OVAKVIM OPASNOSTIMA. Gladovanje je dostupno svakome i vraća vas u stanje apsolutnog zdravlja, bez usputnih trovanja i bez nus-pojava. Zapravo, najčešća nus-pojava je svojevrsno "resetiranje" unakaženih želja za nezdravom hranom (proizvodi bogati bijelim šećerom, masnoćama i solju), tako da OKUS ZDRAVE HRANE NAKON GLADOVANJA IMA PUNO VEĆU PRIVLAČNU MOĆ. U kalifornijskom Centru za konzervativnu terapiju bilježe ogromne uspjehe u liječenju povećanog krvnog tlaka po principima gladovanja. Naime, skoro svi bolesnici (njih više stotina do sada) dođu uskoro na takav zdravstveni nivo, da je daljnje uzimanje lijekova nepotrebno. Šteta, šteta... Čitajući ovakve i slične izvještaje, ne mogu se oteti dojmu da je gladovanje prilagodba sa snagom slona, ali izgubljena i zaboravljena. Mljac, mljac, mljac ... Hoćemo li sada rađe o hrani? Slijedeći put Prerano sazrijevanje