Dva ugledna francuska liječnika objavila su opširnu i šokantnu analizu, prema kojoj je 50% lijekova potpuno beskorisno, 20% se teško može tolerirati, a 5% stvara isključivo štetu
Izgleda da nema kraja aferama oko lijekova. Prvo smo saznali da će se djeca koja provode pred računalom više od 5 sati dnevno tretirati kao psihijatrijski bolesnici, odnosno problem će se rješavati lijekovima. Naravno da ne podržavam dugotrajno buljenje u ekran, ali ovo je suludo. Zapravo, ovo je samo nastavak slične politike od prije nekoliko godina, kada su življu djecu također proglasili bolesnicima uz preporučene terapije za „smirenje“. Bojim se i pomisliti što je sljedeće na redu. Hoće li ih otpremati u ludnicu zbog nepridržavanja ovakvih i sličnih liječenja? Zombi-djeca?
Drugi je slučaj smješten u sportske okvire. Napadača Dinama Ivana Krstanovića klupski liječnici već mjesecima liječe Zometom. Za one koji ne znaju, ovaj lijek je kod nas registriran isključivo za liječenje raka kostiju. Davati lijek za rak osobi koja nema rak? Za sportske povrede? (Zatajenje bubrega samo je jedna od više mogućih nuspojava.) Sportski uspjesi nerijetko su povezani sa zadiranjem u zdravlje mladih sportaša. Ovo je jedan od drastičnijih primjera. Istovremeno, sumnje u ikakvu djelotvornost širokog spektra lijekova sve su veće…
U očekivanju adekvatnog tretmana protiv virusa zapadnog Nila, fokus javnosti prebacio se u Francusku. Tamo su dva ugledna liječnika objavila opširnu i šokantnu analizu, prema kojoj je 50% lijekova potpuno beskorisno, 20% se teško može tolerirati, a 5% stvara isključivo štetu. U kategoriju beskorisnih lijekova svrstani su (između ostalih) statini (za snižavanje kolesterola), a u štetnu više protuupalnih lijekova, kao i medikamenata za kardiovaskularne bolesti, dijabetes, osteoporozu i kontracepciju. U izvještaju od 900 stranica navodi se da bi eliminacija najspornijih lijekova spasila 20.000 života godišnje samo u Francuskoj. Tako bi se znatno smanjili i troškovi bolničkih liječenja. Zanimljivo. Država jedva servisira zdravstveni sustav, a istovremeno prihodi farmacije rastu dvadesetak posto godišnje, čak i u vrijeme krize. Naravno, svi mi plaćamo za taj prosperitet, a ispada da dijelom financiramo i bržu smrt. To se ne događa samo negdje daleko, već i tu, oko nas.
Prilično očekivano, pogođene strukture digle su glas, naglašavajući kako stroge regulatorne agencije skrbe oko sigurnosti lijekova i stanovništva. Nisu nam rekli tko sjedi u takvim agencijama, ima li u njima direktnih sukoba interesa i koliko su farmaceutski emisari jači od bilo kakvih zaštitnih struktura. Zli jezici bi rekli - sve neke države iznad države.
