Samoća je stanje kada odabiremo biti sami, ali nemamo neugodne osjećaje poput osjećaja odbačenosti. Odabrali smo vrijeme kada želimo biti sami, što može biti dobra prilika za „punjenje baterija“ te može djelovati blagotvorno na naše cjelokupno dobrostanje
Živimo u kulturi u kojoj je prihvatljivije slobodno vrijeme provoditi u društvu nego sam. Kada me poznanica pitala kako punim baterije, a ja sam joj dala odgovor da uživam u miru i dobroj knjizi, to je bilo prihvaćeno, u najmanju ruku, s čuđenjem. Čitanje knjige? Sama? Neobično…. Ili?
Uz pojam „biti sam“ često su vezane negativne konotacije poput: „Ah, jadna – sama je…“, “Nema dečka – to je tužno“, „Provodi vikende doma – baš jadno“….
Da, pojam „sam“ često se u društvu izjednačava s „biti usamljen“.
S druge strane, imati puno prijatelja i bogat društven život obično se povezuje s radošću i drugim ugodnim emocijama.
No, nije sve tako jednostavno, kako ćemo uskoro vidjeti.
Iako se radi o naoko sličnim pojmovima, u srži se oni jako razlikuju.
Usamljenost možemo opisati kao osjećaj patnje ili tuge koji je nastao zbog nedostatka kvalitetnih odnosa s drugim ljudima. Osoba želi ostvariti društveni kontakt, no zbog raznih razloga to ne uspijeva što za posljedicu ima osjećaj odbačenosti i nepripadnosti društvu.
S druge strane, samoća je stanje kada odabiremo biti sami, ali nemamo neugodne osjećaje poput osjećaja odbačenosti. Odabrali smo vrijeme kada želimo biti sami, što može biti dobra prilika za „punjenje baterija“ te može djelovati blagotvorno na naše cjelokupno dobrostanje. Autorica Lacković – Grgin u knjizi „Usamljenost“ navodi da je: ''Ljekovitost samoće u mogućnosti susreta sa samim sobom i prestanka bježanja od samoga sebe.''
Dakle, usamljenost je nametnuta od drugih (odbačenost), što je praćeno bolnim i neugodnim osjećajima, dok samoću biramo sami i povezana je s pozitivnim ishodima.
Usamljenost – složeni koncept
Svi smo mi ponekad usamljeni u nekom životnom razdoblju i to je sasvim u redu. No, ukoliko usamljenost traje duže vremensko razdoblje, dolazi do stvaranja složene petlje misli, osjećaja i ponašanja što nas može spriječiti u stvaranju kvalitetnih bliskih odnosa i u budućnosti. U tom slučaju je dobro potražiti stručnu pomoć.
Usamljenost može doći iz više razloga. Ona može pokucati na naša vrata nakon prekida romantične veze ili nakon preseljenja u drugi grad. Vjerujem da nam je svima poznat taj osjećaj.
U kojim situacijama ste vi doživjeli usamljenost?
No, zanimljivo je da možemo biti i u sobi punoj ljudi ili na nekoj zabavi, a opet se osjećati –usamljeno.
Također, moguće je i u braku osjećati se usamljeno zbog nedostatka bliske povezanosti zbog niza osjećaja koji su se vremenom nagomilali poput ljutnje, razočaranosti ili zamjeranja.
Potreba za pripadanjem jedna je od naših osnovnih potreba, baš kao i potreba za hranom ili vodom. No, lijek za usamljenost nije samo prisustvo drugih ljudi. Potrebno je izgraditi kvalitetne i bliske odnose u kojima se osjećamo sigurno podijeliti naše sretne, ali i tužne trenutke.
Ako vas zanima ova tema, možda ćete htjeti pročitati nešto od literature korištene kod pisanja članka:
Lacković-Grgin, K.: Usamljenost, Fenomenologija, teorije i istraživanja. Jastrebarsko, Naklada Slap, 2008.
