Jeste li gledali Fiumanku? Ako već ne iz blizine, a ono barem s nekog od riječkih balkona s pogledom na Kvarner. Ali jedrenje kao sport, osim što je lijepo, vrlo je naporno, a konkurencija je jednaka onoj u profesionalnom tenisu, iako se okreće manji novac. S tim u vezi i cijela mašinerija zaduženja za pripremu sportaša, a pogotovo zdravstvena zaštita tek se malo razlikuje od one u ostalim profesionalnim i intenzivnim sportovima poput nogometa, košarke, atletike ili veslanja, a ovo je samo mali uvid u dio onih procesa koji se događaju kada je jedrilica na kopnu (ili kraju). Uloga medicinskog tima, a posebno fizioterapeuta prilikom treninga i natjecanja jedriličara vrlo je kompleksna, a zajednički nazivnik može se svesti na 2xR, odnosno regeneracija i rehabilitacija. Koliko je danas poznato, regeneracijski procesi se mogu ubrzavati do određene granice i to na dva načina. Jedan je svakako medikamentozni (isključujući ovdje bilo kakvu vezu sa dopingom), dok je drugi primjena fizikalnih agensa. I upravo je ovdje uloga fizioterapeuta nezamjenjiva. Jer neki dijelovi specijalnih kineziterapijskih procedura, te metoda fizikalne terapije (specijalno manuelnih tehnika i hidroprocedura) mogu oporavak od napora unutar trenažnog procesa po nekim autorima skratiti za petinu. To u konkretnom slučaju znači veću slobodu u pripremnom periodu kada je primarni cilj poboljšati fizičke parametre jedriličara, kao i direktno bolje rezultate u natjecanju kada se primjenjuju u njegovu tijeku. Rehabilitacija ovdje predstavlja ne samo odnos prema saniranju već postojećih ozljeda ili reakciju terapeuta po njihovu nastanku, već pun opseg preventivnih metoda koje se moraju primjenjivati tijekom cijelog pripremnog i natjecateljskog perioda, a ne mogu se ostaviti isključivo u individualnoj ili trenerskoj domeni. Razlikuju se opće metode prevencije u kojima krećemo od mjesta najvećeg opterećenja, dakle i najvećeg rizika na lokomotornom aparatu, te ih tretiramo sa posebnom pažnjom svim dostupnim sredstvima, sa naglaskom na kineziterapijske metode. Specijalna prevencija opet znači adekvatnu opskrbu i tretman zaliječenih ozljeda na način da sportaš ipak trenira u najvećem mogućem obimu, a da to ni u kom slučaju ne dovede do ponovnog ozljeđivanja istog ili posredno do ozljede drugog segmenta. Sve te zadatke nije moguće povjeriti ambulantnom medicinskom timu (liječnik- fizioterapeut) zbog sporosti takvog načina u odnosu na zahtjeve vrhunskog jedrenja kao sporta. Posebna je priča osjećaj sigurnosti koji u jedriličara stvara prisustvo fizioterapeuta i liječnika tijekom priprema i natjecanja, što ima za cilj dovesti sportaša u sposobnost ulaska u kineziološki rizik tijekom same regate. To u konačnici rezultira prednošću koja se može pokazati i odlučujućom. Ako je tijekom priprema učinjeno sve što je bilo moguće na planu liječenja i prevencije ozljeda, tada je na natjecanju preostala briga o regeneraciji. Najvažniji njen dio svakako je rehidracija, koja mora teći neometano, a najbolje je brigu o njoj prepustiti fizioterapeutu. Osim toga bitno je ne ugroziti ju tehnikama fizikalne medicine, posebno masažom, koja ako se sprovodi na većoj površini tijela ima snažan diuretski učinak. Tako masažu valja koristiti ili iznimno, ili na manjoj površini, a kako bi se nuspojave svele na minimum. Stretching je drugi dio regeneracije od iznimne važnosti na natjecanju. Primjenjen odmah nakon regate, smanjuje radno povišeni mišićni tonus svodeći ga na onaj koji je karakterističan za mirovanje. To ima za posljedicu poboljšanu krvnu i limfnu cirkulaciju u mišićnom i ligamentarnom tkivu, te skraćenje vremena potrebnog za oporavak. Jutarnji stretching, osim što je najbolji način za razbuđivanje, skraćuje vrijeme potrebno za zagrijavanje prije same regate. U svrhu oporavka moguće je koristiti i elektroprocedure, ultrazvuk, pulsno magnetsko polje, neke toplinske i hladne procedure, s tim da se primjenjuju isključivo lokalno i kao iznimka u rizičnih sportaša ili na mjestima recentno zaliječene ozljede.