Jesen stiže

Miriše jesen. Lišće žuti, a kesteni silom gravitacije padaju sa stabla. No, pazite da baš ne padnu na limene površine vašeg auta, jer mogu udubiti lim, koga se onda ne može jednostavno ispraviti, a poslije toga slijedi i bojanje cijelih površina. Provjerite koliko je metar kvadratni lakiranja, pa vam nikad neće pasti na pamet parkirati ispod kestena u jesenje doba. No, pada i lišće. Ono u zajednici s prljavštinom i masnoćom na cesti stvara fini talog, upravo idealan za klizanje, koje ne bismo željeli da nam se dogodi. Zeleni će misliti da je ovo napad na ta stabla koja nam ljeti donose toliko željen hlad, pa još malo ispada da ih treba posjeći kako bi naši automobili ostali čitavi, a mi sigurnije vozili. Kesteni i ostala stabla uz cestu će i dalje ostati na svojim mjestima, a na nama je da pripazimo i da se prilagodimo uvjetima i vremenskim prilikama koje to godišnje doba nosi sa sobom. Dugotrajno razdoblje suhog i sunčanog ljetnog vremena malo nas je uljuljalo, pa su neki zaboravili da vožnja mokrim i skliskim cestama nije ista kao kad su uvjeti za vožnju idealni. No, izgleda da se polako budi svijest u Hrvata, jer su posljednja istraživanja pokazala da mokre ceste nisu presudne za broj prometnih nezgoda i njihove posljedice. Ali kako u svakom segmentu života ima usijanih glava, tako ni promet nije pošteđen, jer uvijek postoje oni koji za sebe misle da su svemogući i da se njima ne može baš ništa dogoditi. Takvi nalaze opravdanje za svoje tvrdnje u velikom broju prijeđenih kilometara, dobrim gumama i ostalim pametnim ili glupim stvarima.

Oni normalni će već s prvim kapima kiše i vidljivim tragovima guma vozila ispred sebe, bitno smanjiti brzinu i povećati oprez. To je najopasniji period mokre ceste. Upravo na toj još neispravnoj površini od masnoća i istrunulog lišća, događaju se najgluplje nezgode. Nedostatan razmak prema automobilu od ispred kumuje takvim nezgodama. U pravilu stradaju branici, blatobrani ili lampe, ali sve košta, a s malo više pažnje moglo je i bez toga. U tim trenucima kad kližemo prema zadnjem kraju vozila koje stoji ili je naglo usporilo, i pored dobrih guma i ABS-a, više puta se ne može ništa učiniti i sraz je neizbježan. U vremenu kad svi automobili budu imali senzore koji podešavaju razmak između vozila i ne dopuštaju, bez obzira na vozačevu želju mali razmak, toga će biti manje.

No do tih vremena, puno će se trgovaca limarijom i auto-limara obogatiti. Za sada takve uređaje imaju samo neka vozila više klase. Podesi se razmak i možeš pritiskati po gasu koliko hoćeš, ali udaljenost ne pada ispod dozvoljene. Iako su iznenadni i obilni pljuskovi više ljetna pojava, i u jesen ih se treba čuvati. Naše jadne ceste praćene su isto tako jadnim kanalizacijama, pa nije rijetkost da uslijed jake kiše šahte iskoče iz svojih ležišta i ostave rupu na cesti.

Ne prođe ni jedan jači pljusak, kad se šahte otvore da bar jedan auto u Rijeci ne uleti u tu zamku. Od silnih kišnih potoka, izbačena šahta se ne vidi i za čas smo u rupi. U slučaju vrlo lagane vožnje, ne mora ni biti posljedica, ali razbijene felge, proparane gume i iskrivljene vilice su puno češća oštećenja. Kažu naši ljudi da jedno zlo nikad ne ide samo.

Ono što je puno bitnije od svih kazni je ugrožavanje nevinih života po cestama. Zabrinjava podatak kako su samo u jednom vikendu za volanom u alkoholiziranom stanju pronađena više od tisuću vozača. Koliko bi ih tek bilo da su redom zaustavljali. Za slijedeću formulu ne treba biti Einstein: "kiša + alkohol = sigurna nezgoda"!