Samokritike su najviše izražene kada procijenimo da nismo nešto napravili kako treba. Ako smo skloni samokritici, uzrok neuspjeha pripisujemo sebi i pri tom zanemarujemo druge potencijalne uzroke
Kada imamo strogog i jako kritičnog šefa, obično ga lako možemo prepoznati. Obraća nam se rečenicama kao što su „Mogao/la si bolje“, „Trebao/la si drugačije“, „Ti uvijek/nikad…“. Takvi šefovi mogu nas gledati s visoka i ne ostavljaju puno mjesta za pregovaranje. Često ulijevaju strah u kosti ili se pak u njihovom prisustvu ne osjećate dobro, već je prisutna nelagoda. Osjećate knedlu u grlu kada idete na posao i olakšanje, ali i iscrpljenost na kraju radnog dana.
Da, kada imamo takvog šefa, lako ga prepoznajemo. Često je i izvan firme na glasu kao netko tko uvijek kritizira, ali je oskudan u pohvalama.
No, što kada smo najveći kritičar mi sami… prema sebi samima?
Neki ljudi su zbog različitih razloga postali sami sebi najveći kritičari. Misli poput: „Nikada ništa ne napravim kako treba“, „Baš sam za ništa“, „Opet ništa od mene“ ili epiteti poput „Baš sam glup/a“. Nekada sami sebi na glas kažemo takve rečenice, dok nekada ostanu na razini misli.
Jeste li kod sebe prepoznali samokritičara? Ako da, u kojim situacijama?
Interesantno je što najčešće nemamo problem s time da takve grube rečenice kažemo sami sebi, a često nam ne bi palo na pamet da to isto kažemo svojim bližnjima, obitelji ili prijateljima. Vjerujem da prijatelji ne bi dugo ostali uz nas kada bi im se počeli obraćati s glupan ili glupača, kravo i da ne nabrajam ostatak životinjskog carstva… Zar ne? Ali ipak, nekima je potpuno normalna navika govoriti samima sebi takve riječi.
Samokritike su najviše izražene kada procijenimo da nismo nešto napravili kako treba. Ako smo skloni samokritici, uzrok neuspjeha pripisujemo sebi i pri tom zanemarujemo druge potencijalne uzroke. Primjerice, ako je osobu odbio potencijalni romantični partner,osoba sklona samokritici će zanemariti da je druga osoba možda tek izašla iz veze, da nije spremna za novu ili da je možda tajming loš… Umjesto toga, osoba može situaciju gledati iz kuta „uzrok je u meni“, „ja sam gubitnik“, „sve sam krivo napravio“, „baš sam ružan“ i sl.
Također, ako se osobi koja je sklona samokritici dogodi nešto dobro, veća je vjerojatnost da će uzrok tome pripisati nekom vanjskom uzroku. Primjerice, ako osoba ima uspješnu prezentaciju na poslu, može misliti kako je šef danas bio dobre volje ili je imao/la sam sreću. Drugim riječima, zbog loše slike o sebi, osoba teško može pojmiti da je upravo ona bila ta zbog koje je uspjeh postignut.
Dakle, uz samokritičnost u situacijama u kojim doživimo neuspjeh, često se vezuje i izostanak samopohvale i osjećaja ponosa kada se nešto pozitivno dogodi.
Kada postanemo svjesni samokritika, poželjno ih je staviti pod povećalo. Dobro je zapisati ih na papir i analizirati. Kada ih napišemo crno na bijelo, lakše možemo uvidjeti jesu li zaista istinite ili ima i nekih netočnih dijelova.
Dakle, evo malog zadatka za vas!
- Zapišite samokritiku, na primjer: „Nikada ništa ne napravim kako treba.“
- Preispitajte ju:
- Koji su dokazi samokritike? Što potvrđuje da je „Nikada ništa ne napravim kako treba“ zaista točna izjava?
- Radi li se o vjerovanju (naše subjektivno viđenje) ili činjenici (možemo dokazati)?
- Koji su dokazi protiv mišljenja koje imam o sebi? Koji su dokazi da izjava „Nikada ništa ne napravim kako treba“ ipak nije točna?
- Koje su posljedice tog načina mišljenja? Kakva je kvaliteta mojeg života zbog takvih misli?
- Pomažu li mi samokritike ili me ometaju?
- Što je alternativa samokritici? Za gore navedeni primjer to bi moglo biti: „Puno toga napravim kako treba (nabrojati konkretne primjere), no ima stvari koje još ne znam i treba mi vremena da ih usvojim (nabrojati konkretne primjere).“
Cilj je gore navedenih pitanja da vam pomognu u nalaženju alternativnog samovrednovanja. Kroz pitanja možete preispitati je li točno da baš nikada i ništa ne napravite kako treba. Svatko od nas ima svoje jake strane i one na kojima trebamo poraditi. Ako smo previše usmjereni na samokritičnost, često nam naše jake strane mogu proći nezamijećene.
Dobro je podsjetiti se da ono što znamo govoriti sami sebi u formi samokritike nije nužna istina, već samo jako strogi šef kojeg trebamo malo ušutkati.
