Ulazak teških metala u organizam nije jedino opasan zbog činjenice da se radi o toksičnim materijama. Naime, dvovalentni metali su uključeni u svojevrsnu kontinuiranu borbu za biološka rezervirana mjesta. Pri tome, važi PRAVO JAČEGA. Konkretno, otrovni teški metali imaju veću atomsku masu (kadmij 112, živa 200) od cinka (65). Znate 200-kilaš u borbi sa žgoljavcem od 65 kg stvarno nema puno izgleda. Tako, PRISUSTVO ŽIVE ISTISKUJE CINK Još gore, OTROVNI SPOJEVI ŽIVE NASTOJE SE UKLJUČITI U BIOKEMIJSKE REAKCIJE, INAČE REZERVIRANE ZA CINK. Naravno, zamjena je neadekvatna, pa će se vrlo brzo pokazati simptomi pomanjkanja cinka. To su: slabost, PMS, problemi sa štitnjačom, povećanje prostate, reumatoidni artritis, sterilnost i dr. Razumijete, problemi s manjkom cinka javit će se ČAK I AKO JE OBILJE CINKA NA RASPOLAGANJU. Bilo putem hrane, bilo putem tableta. Prisutnost žive učinit će ga beskorisnim. I drugi slučajevi «istjerivanja» neophodnih minerala od strane teških metala imaju svoje loše posljedice. Nedostatak željeza vodi u anemiju, manjak bakra u probleme s probavom i skoliozu, a manjak magnezija često završava sa srčanim problemima i osteoporozom. Istiskivanje neophodnih minerala, osim što nas prikraćuje za neke neophodne funkcije, dovodi i do PREVELIKIH AKUMULACIJA TOG ISTOG MINERALA, KOJE SE DEPONIRA I PREDSTAVLJA ZA TIJELO ŠTETNI VIŠAK. Visoke, toksične akumulacije bakra i cinka su POKAZATELJI TROVANJA TEŠKIM METALIMA. Višak bakra je podjednako loš kao i manjak. Može biti uzrok Parkinsonove bolesti, anemije, alergija, gubitka kose, glavobolje, hiperaktivnosti, začepljenosti i depresije. Dakle, šopanje mineralima NEĆE NIMALO POMOĆI AKO JE ORGANIZAM PREPLAVLJEN TEŠKIM METALIMA. Postupak izbacivanja teških metala (koriste se spojevi, koji ih vežu na sebe) je složen i skup. Ali, APSOLUTNO JE NEOPHODAN, želite li vratiti zdravlje. Na početku procesa, vrijednosti minerala još će malo porasti (eliminacija depozita), nakon čega će uslijediti opadanje. Izlazak žive i drugih teških metala oslobodit će prostor za absorpciju važnih hranjivih tvari, što je i bio cilj. Ovakav postupak ponekad dovodi do začuđujućih, a rekao bih i dramatičnih, poboljšanja dugotrajnih zdravstvenih problema. Potaknut interesom, kojeg je izazvala zadnja tema o povezanosti više sastojaka cjepiva i određenih bolesti, uputio sam nekoliko pitanja Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti u Zagrebu. Kojim cjepivima, u upotrebi u Hrvatskoj, se dodaje Thimerosal (služi kao konzervans, a polovinu sastojka čini živa)? Kolika je pojavnost autizma u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina (u Americi je zabilježen porast od 714% u tom razdoblju)? Kakav je utjecaj žive na pojavu autizma i mentalne retardacije, pogotovo kod djece? Kakve su posljedice unošenja žive iz Thimerasola iznad (uvjetno rečeno) dozvoljene doze (izračunali su da se pri višestrukim cjepivima unosi i 41 PUTA više od limita)? Kakve su posljedice unošenja drugih otrova iz cjepiva (aluminijev sulfat, metanol...)? Dobio sam vrlo ljubazan odgovor. Uz ispriku da, zbog manjka vremena, ne mogu odgovoriti na sva pitanja. Sažet ću dobivene informacije na najvažnije. Dakle, NEKA cjepiva, koja se koriste kod nas, sadrže Thimerosal. Obzirom na količine i način unošenja, Thimerosal ne izaziva neurološke smetnje. NE ZNA SE da li etil-živa iz Thimerosala stvara jednake učinke kao i dokazano otrovna metil-živa. Korist od Thimerosala u cjepivima je ogromna, jer sprečava bakterijsku kontaminaciju. Šteta od eventualne takve kontaminacije je dokazana, a od Thimerasola nije. Zbog mogućih alergijskih reakcija, proizvođačima se PREPORUČA upotreba nekog drugog konzervansa. Do tada, koristi se ovaj. Naravno, bilo bi interesantno saznati i odgovore na preostala pitanja. Ali, nešto mi stvarno nije jasno. Zašto Amerikanci već neko vrijeme koriste cjepiva bez Thimerosala za dječja cijepljenja? Očito, ne bez razloga. Slijedeći put: Temperaturni ljekoviti šok