Upit:

Otprilike prije dva mjeseca, ortoped mi je ustanovio dijagnozu chondromalatio patellarum, rekao mi je da vjerojatno imam mikrofrakture na obje hrskavice. Prije no što me je pregledao, mjesec dana sam se mučila u bolovima jer moja doktorica opće prakse nije smatrala da je to "iole ozbiljno". Ono što me najviše brine je to da me ortoped nije poslao na nikakvu fizioterapiju, samo sam dobila trake za patelu. Ipak, fizioterapeutske vježbe radim jer imam prijateljicu koja mi ih je pokazala i uzimam tablete sa glukozaminom koje su mi u biljnoj ljekarni preporučili. Najviše od svega me brine povratak na treninge, s obzirom na to da treniram kung-fu, gdje su koljena stalno pod opterećenjem i gdje moram biti spremna na nagle pokrete. Zanima me što bih još mogla uraditi da ubrzam i poboljšam svoj oporavak?


Odgovor:
O patelarnim problemima u više sam navrata pisao na ovim stranicama. Ovom prilikom možda treba dodatno rasvijetliti jedan detalj. Što dakle činiti sa oštećenom patelarnom hrskavicom u sportaša? Jasno je već na prvo razmišljanje da isto oštećenje ligamenata, tetiva ili u ovom slučaju hrskavice, čini različite smetnje nesportašima i sportašima. Najjednostavnija analogija je ferarijev bolid u Formuli 1 i prosječan gradski automobil, recimo VW Polo. I dok nije od velike važnosti ima li Polo baš identično napumpane sve 4 gume, u ferarijevom bolidu to je od presudne važnosti. Pa ako je razlika u tlakovima tek minimalna, to se u zavoju može pokazati kobnim, a sve zbog velikih brzina i velikih sila koje djeluju na automobil tijekom vožnje. Za razliku, naš Polo u gradskoj vožnji neće niti osjetiti malo ispumpanu prednju lijevu gumu.
Analogija se sasvim korektno može primijeniti na patelu i njenu hrskavicu. Iako njena oštećenja u općoj populaciji nisu rijetka, ona razmjerno rijetko prave probleme. S druge strane, u sportu su ti problemi češći upravo poradi iznimnog fizičkog stresa koji se prenosi na tlo i donji ekstremitet upravo preko patele.
Ukratko, tri su najveća stresa koji se unutar sportskih aktivnosti događaju patelarnoj hrskavici - skokovi, duboki čučnjevi, te kick pokret nogom koji je  specifičan za borilačke sportove. To ne znači da svaka od ovih kretnji neminovno oštećuje hrskavicu patele, no predstavlja za nju najveći stres. U konkretnom slučaju (kung-fu) to su kick-ovi, naročito u prazno, ili pak prilikom udarca u vreću. Sva je prilika, da je upravo taj dio treninga i uzrokovao bolnost, a potom i nemogućnost bavljenja sportom. Iako bi trebalo učiniti pregled i procijeniti stanje na vašim koljenima, pa tek potom odrediti smjer terapije, općenito u pacijenata sa patelarnim problemima u borilačkim sportovima slijedimo sljedeći terapijski obrazac:
1. Fizioterapija. U koliko postoji bolnost pri pokretanju, tada je vjerojatno da će od velike pomoći biti metode poput lasera, ultrazvuka, pulsne magnetoterapije, te nekih manualnih tehnika liječenja. Poveska je dobrodošla kao kratkotrajna pomoć, ali ne i kao metoda liječenja. Oko glukozamina i njegovog djelovanja nema suglasja u struci.
2. Adekvatne vježbe. Ne postoje „vježbe za patelu“. Postoje vježbe jačanja za slabe mišiće, vježbe istezanja za skraćene mišiće, vježbe propriocepcije za ubrzanje refleksnog mišićnog odgovora, vježbe izdržljivosti za kondiciju itd. Da bi smo znali koje vježbe preporučiti pacijentu, važno je procijeniti mišićni status i po njemu sazdati individualni program.
3. Modifikacija tehnike udarca nogom. Važno je zamoliti trenera da procijeni samu tehniku udarca nogom, te je modificira u smislu smanjenja stresa kod naglog opružanja koljena. Kod većine sportaša koji se bave borilačkim vještinama taj dio rehabilitacije, kada se učini kvalitetno, smanji ili ukloni mogućnost ponovnog ozljeđivanja.
4. Prevencija. Kako se jednom oštećena hrskavica ne obnavlja, važno je trajno činiti adekvatnu prevenciju. Dvije su poluge najvažnije. Prva je svakako održavanje snage i fleksibilnosti mišića koji okružuju koljeno. Druga je odmjereno trenažno opterećenje, uz izbjegavanje onoga što Amerikanci nazivaju „Too much, too soon“ ili u slobodnom prijevodu - preveliko fizičko opterećenje u kratkom vremenskom roku.