Kada god u našu zemlju dođe bilo koji strani državljanin iz zapadnih zemalja, gotovo redovito se začudi nad velikim brojem ljudi koji sjede u kafićima u periodu "radnog vremena". Kako to da ne rade? -pitaju se došljaci. Još veće iznenađenje doživio je momak iz Singapura, koji je u Rijeku došao sa mojim kolegom-Vladom. Vlado mi je pričao da Singapurac (kojem sam zaboravio ime) nije mogao vjerovati svojim očima. Pa ovdje vlada blagostanje! - uzviknuo je oduševljeno. A kada mu je Vlado objasnio da je situacija posve suprotna, Singapurac je samo ponavljao: Zašto onda?… Kako to da?… Otkuda im?… Ako su ovi koji u radno vrijeme sjede zaposleni - kada rade? A ako nisu nigdje zaposleni - od kuda im lova za piće? Hrvatsko pitanje. Jedino objašnjenje koje može odgovoriti na oba pitanja je da ljudi koji za trajanja radnog vremena sjede po kafićima ili šeću po gradu rade neke druge smjene. Vjerojatno noćnu. Jer, kada bi radili onu uobičajenu - od 8 do 15, grad bi za to vrijeme trebao biti pust. Šetali bi i sjedili samo oni koji ne rade: penzioneri, studenti i školarci koji "štrajkaju" i nezaposleni. Kako od navedenih, teoretski, svoju lovu imaju samo prvi - ispada da bi gradom u radno vrijeme vrludali penzioneri. No, njih je najmanje. A najviše ima onih koje tamo nikako ne bi očekivali - zdravih, sposobnih, lijepih i snažnih potencijalnih radnika. Kako sam se nedavno upisao na fakultet u Zagrebu, koji mi, za razliku od dosadašnjeg Ekonomskog ne dopušta ni da predahnem tj. na kojem sam zauzet od jutra do mraka, razmišljao sam kakav bi grad izgledao da i ostali sugrađani nemaju vremena ispuštati svoje dahove. Kako bi, naprimjer, Rijeka izgledala, da svi koji bi trebali i mogli raditi - rade. I to jednako radno vrijeme - od 08 do 15. Osim novog faxa, na razmišljanje me potakla i jedna situacija sa: veš mašinom. Naime, prije nekoliko dana mi je, mislio sam, crkla. No, ispostavilo se da je problem u špini, iz koje, unatoč otvorenom ventilu, ne curi voda. (ukoliko netko zna kako riješiti taj problem, neka mi se javi). Zbog tog problema trebao sam zvati vodoinstalatera, ali kako sam ja zauzet gotovo čitav dan, a on ne radi navečer, nismo se nikako mogli dogovoriti kada da mi dođe pogledati špinu. Jer, on i ja "radimo" u isto vrijeme. I onda mi je palo na pamet: što kada bi svi imali isti problem: Što bi bilo kada bi svi radili? I kada bi im radno vrijeme bilo isto. Dakle, svi koji nešto rade, to rade od osam do tri. Zatim se radna mjesta zatvaraju i ljudi odlaze svojim kućama. Do tri rade dućani, pekare, frizeri, postolari, kiosci… Sve. Naravno, kafići bi, u vrijeme kada svi rade, bili prazni. A kada bi svima završio posao, zatvorili bi se i kafići jer - gotovo je radno vrijeme. Jednake stvari bi se desile i s frizerima. Ljudi bi, da se ošišaju, morali sa posla odlaziti ranije kako bi stigli do frizera prije no što ovaj zatvori. Oni koji ništa ne rade i kojima je to "najbolje vrijeme" (najbolje jer je sve dostupno) slobodno, uživali bi sve blagodati tuđeg rada. Ti ljudi koji od 8 do 15 ne rade ništa mogli bi uživati u radnom vremenu frizera, pedikera, pekara, kuhara, vodoinstalatera. No, upravo je suprotno, jer kada na Korzu prošećete u to vrijeme, ljudi kojima je ono slobodno uživaju samo u uslugama ugostitelja. Jesu li oni svjesni što bi sve mogli raditi i koristiti u to "najbolje vrijeme"? Koliko bi stvari mogli popraviti i napraviti? Što bi sve mogli vidjeti, čuti?… No, očito su sve to obavili, pa im preostaje samo sjedenje i pijuckanje. Teoretski bi jedini koji mogu uživati u "najboljem vremenu", kada svi rade ono što bi trebali i kada je dostupan svaki pružatelj dobara i usluga, bili penzioneri i mala djeca. No, ovi prvi za to nemaju dovoljno novaca. Ovi drugi su premladi. Oni koji bi mogli uživati-zreli ljudi- oni rade i nemaju vremena . Oni koji bi najviše htjeli - oni studiraju ili se školuju. Oni koji mogu - nezaposleni i oni koji traže posao - ti ne uživaju jer nemaju novaca. A oni koji ne rade a imaju novaca - ti sjede u kafićima. Ispada da u vremenu kada svi rade ne uživa i ne koristi ga - nitko. A ako nitko ne uživa, nitko drugi ne može ni uživati, jer je jako teško uživati sam. Dakle, u vrijeme kada svi rade najbolje je - raditi, jer je inače dosadno. Začuđeni Singapurac odgojen je u tom duhu.