U posredničkom poslu se uistinu  može sresti svakakvih situacija, pa i onih vrlo neugodnih i izazvanih uglavnom neozbiljnošću jedne od ugovornih strana. U najnovijem slučaju imali smo upravo – neozbiljnost kupca.
Kupoprodaja dogovorena, i to dvije u lancu. Reklo bi se u agencijskom žargonu 'vezana prodaja'.  Kupac X, i ujedno onaj koji je 'neozbiljan' u ovoj našoj priči kupuje stan od osobe Y, koja pak dalje kupuje stan od Z.  Iz toga je razvidno da 'lavinu' kupoprodaje pokreće upravo kupac X. Gospodin plaća gotovinom, ništa nije upitno, stan mu se sviđa. Zadnja osoba u ovom našem lancu, pak osoba Z, sebi je kaparirala neku drugu nekretninu, bez naše agencije, i prodaja njegovog stana mu je hitna. No, dok je čekao  našeg kupca X i završne pregovore, u znak ozbiljnosti odbijao je sve druge kupce i agencije. Osoba Y pak svoj stan i prodaje X-u, samo zato što je našla stan koji kupuje od Z-a i koji joj u potpunosti po svemu odgovara.
Napokon je dogovoren termin kapare, prvo X-Y, a potom Y-Z. Ono što je bilo osnovno u ovoj kupoprodaji, naravno nakon što je provjerena vlasnička dokumentacija, jest da kupac X pripremi novac, bilo da ga donese na cash-isplatu, bilo da ga naruči u banci, pa da se isplata izvrši u banci ali stvarno, ne samo fiktivno prijenosom na devizni račun u istoj banci.  Poznato je da domaći platni promet u devizama nije moguć, te je na taj način prijenos sa računa na račun moguć isključivo u istoj banci u nazočnosti vlasnika oba računa, i to fiktivnom isplatom s jednog računa, pa odmah fiktivnom uplatom na drugi račun.
Da skratimo priču, naš kupac Z se na kapari pojavio bez casha u džepu i bez naručenog novca u banci. Ostali sudionici ove naše prodaje pak imaju devizne račune svaki u drugoj banci, i ne žele otvarati nove računa u banci X-a, a posebno što su svoje račune otvorili u bankama koje su njima 'od povjerenja'. Napominjemo i to da je kupac X bio nekoliko puta poučen kako da naruči novac na vrijeme i što treba napraviti. Na žalost, od kupoprodaje za dogovoreni prvi termin – ništa. Ugovoren je drugi termin, za dva dana, u isto vrijeme, kad kupac X naruči novac u banci.
Ponovni susret dva dana kasnije, uredno su se pojavili krajnji u lancu prodavatelj Z sa suprugom, vezni kupac-prodavatelj Y sa svojim odvjetnikom od povjerenja, agenti koji vode  obje kupoprodaje, i moja malenkost da odradi pravni dio posla za agenciju. Svi čekamo -naravno  X-a. Njegovom agentu zvoni mobitel. Pet minuta prije zakazanog termina. Kad je već trebao banuti na vrata pa da kupoprodaja krene. A on javlja–da ipak  ne bi !!!
„Što ne bi?“ pita ga agent zgranuto. Po odgovoru, odnosno bolje reći po refleksiji agentova lica – vidjelo se da kupac ne bi kupio taj stan. Ne bi kupio, a ne bi se iz pristojnosti niti pojavio na zakazani sastanak pa da u oči kaže ljudima u čemu je nastao problem i zašto je tako svoju odluku promijenio, a ne daj bože i da pita da li je eventualno prouzročio kakve troškove i treba li kome što nadoknaditi. I zato cijenjeni kupci, molimo vas na vrijeme se odlučite: bi ili – ne bi! Šteta će biti kudikamo manja, a vaša i naša ozbiljnost  itekako veća!