U prošlim smo brojevima opisali načinje liječenja (uglavnom fizioterapije) u sva tri stanja sindroma prenaprezanja. No, osim fizioterapije, postoji čitav niz drugih pristupa liječenju, te pomoćnih sredstava u sanaciji bolnosti. Neka od njih opisati ćemo za kraj priče o sindromima prenaprezanja. Nesterodini antireumatici lijekovi su koji posredno djeluju na sanaciju upalnih i bolnih stanja različitih uzroka, a u našim je krajevima najpoznatiji “Voltaren”. Iako mogu biti od pomoći, pa čak u određenim slučajevima i potpuno ukloniti simptome (prevashodno bol), oni bi trebali biti tek pomoćno sredstvou liječenju sindroma prenaprezanja. Funkcionalno liječenje u smislu vježbanja za sanaciju okoline ozlijeđenog tkiva ne bi trebalo isključiti čak i ako su simptomi nestali. Kortikosteroidi su sintetički hormoni nadbubrežne žlijezde i u sindroma prenaprezanja upotrebljavaju se kao direktni instilati (injekcije) u ozlijeđeno tkivo, a popularno ih zovemo “blokadama”. Iako mogu pomoći gotovo trenutno, njihova je posljedica dugotrajna ishemija (nedostatak adekvatnog krvotoka) u tretiranom području. U sportaša ta i još neke druge nuspojave mogu voditi do parcijalne ili potpune tetivne rupture, kao i do kasnijeg pogoršanja stanja, stoga se trebaju primjenjivati uz dužan oprez i tek onda kada druge metode liječenja nisu dale rezultate ili nisu dostupne. Rizik od nuspojava daleko je manji u nesportaša. Kreme, masti, gelovi... Bez obzira da li kreme hladile, zagrijavale, ili imale druge aktivne sastojke, one su tek pripomoć u postupku liječenja. Uobičajeno je smanjenje bolova kod njihove primjene kratko i traje do nekoliko sati. Posebno je opasno primjeniti kremu koja izaziva lokalno smanjenje boli prije intenzivne fizičke aktivnosti, jer sa tako smanjenim osjećajem boli povećava se opasnost od novog ozljeđivanja. Ortoze ili steznici u sindroma prenaprezanja služe ili na način da mijenjaju smijer sila u tetivi kod pokretanja (poveska za skakačno koljeno), ili kao dodatno hvatište za mišić (poveska za teniski lakat). U oba slučaja kratkotrajna primjena donjeti će korist i omogućiti normalno pokretanje ozlijeđenog segmenta. Dugotrajno nošenje steznika nije preporučivo, a može utjecati na daljnje slabljenje mišića, te potom i povećanje simptoma. Taping i kineziotaping predstavlja primjenu neelastičnih ili elastičnih poveski, obično samoljepivih, na bolno mjesto. Iako je kineziotaping danas gotovo hit (povremeno možete vidjeti poznate tenisače i nogometaše obljepljene flasterima), ovo je tek pomoćno sredstvo kojemu je cilj pomoći sportašu da izdrži još jednu utakmicu ili meč, ili pak nesportašu kako bi mogao nesmetano obavljati dnevne aktivnosti. Taping nije metoda liječenja i ne može se upotrebljavati kao takva. Manipulacije mekim tkivom predstavljaju ogranak manuelne terapije u koju u širjem smislu spadaju i masaža, akupresura i kiropraktika. Ova ne baš ugodna metoda također nastoji poboljšati prokrvljenost kronično ozlijeđenog dijela tetive. Postoje slučajevi u kojima je dovoljan jedan kratki zahvat i bolan se sindrom povlači gotovo trenutno. U određenim situacijama ova metoda može biti od velike pomoći. Akupunktura je danas vrlo popularnja metoda liječenja. Iako se njeno djelovanje može mjeriti u nekim poremećajima rada organiskih sustava, do sada je uspješnost u liječenju sindroma prenaprezanja bila tek anegdotalna. Promjena u dnevnim aktivnostima je najvažniji dio prevencije ponovnog ozljeđivanja. Redovita fizička aktivnost je najvažnija u spriječavanju ponovne pojave sindroma prenaprezanja u nesportaša. U sportaša je, pak, važno provjeriti tehniku skoka, trčanja, udarca lopte, te izvršiti temeljitu dijagnostiku trenažnog procesa, te ga modificirati koliko je to moguće.