U čemu je tajna vitkosti? To bi mnogi htjeli znati. A ponekad stvarno izgleda da je odgovor strahovito daleko. Ali, možda i nije tako. Pogledajte kako izgledaju ljudi po selima Kine, Japana i mnogih afričkih zemalja! Malo je gojaznih, zar ne? Mislite li da su svi na dijeti? DA SVI GLADUJU? Ne bih rekao. Naša tijela su dizajnirana tako, da ugljikohidrati predstavljaju daleko najvažnija hranjiva. I DALEKO NAJVAŽNIJI IZVOR ENERGIJE. (Sve one, koji još uvijek vjeruju da bez mesa ne bi imali snage, mogu uputiti na Željka Mavrovića, inače makrobiotičara. Nikada nije izgledao slab, a o slabosti njegovih udaraca prosudite sami.) U NORMALNIM OKOLNOSTIMA, TIJELO NE PRETVARA VIŠAK UGLJIKOHIDRATA U MASNOĆE, JER TO ZAHTJEVA PREVIŠE ENERGIJE. (Odnosno, teško je udebljati se od ugljikohidrata.) Umjesto toga, iznalaze se načini za sagorijevanje u energiju. Ili za pohranjivanje u formi glikogena (a ne masti). Glikogeni se uskladištuju u mišićnom tkivu ili jetri. S masnim tkivom nemaju nikakve veze. Inače, glavni izvori ugljikohidrata su cjelovite žitarice i sva ostala biljna hrana. POTRAGA ZA UGLJIKOHIDRATIMA U MESU ILI RIBI UZALUDAN JE POSAO. Samo 2% kalorija od kravljeg sira sadrži ugljikohidrate. Kod svinjske masti, maslaca ili ulja (čak i maslinovog) ni toliko. Ozbiljan manjak ugljikohidrata veliki je problem zapadnjačke prehrane, koji prije ili kasnije dovede do bolesti. Manjak ugljikohidrata stvara i STALNU GLAD. Znate li i vi nekoga, tko je stalno gladan? Pojede pun tanjur "raznolike" hrane, pa kaže: "Bilo je odlično, ali kada ćemo ponovo jesti?" Nakon drugog tanjura, potapše se po nadutom trbuhu, veselo konstatirajući: "Oh, zar nema više?" Ponekad izgleda da bi hranjenje "raznolikom" hranom moglo ići unedogled (glad teško popušta), da ne postoji sasvim prozaična fizička prepreka-KAPACITET PROBAVNIH ORGANA "Sve je maksimalno sabijeno i sve me od toga boli. Ali, valjda će se naći mjesta za još jedan komad svinjskog pečenja… ili još jedan slastan masni kolač. Pa makar pukao!", ovakvih konstatacija sam se naslušao. I na kraju, glad nije nestala. A SVI SU BILI UVJERENI DA SE HRANE RAZNOLIKO I ZDRAVO. (Pojam "raznolika hrana" lijepo zvuči, ali obično podrazumijeva veću ili manju količinu dokazano štetnih sastojaka. Oni koji su toga svjesni, redovno očekuju da korisni ostatak djeluje kao protuotrov. Jeste li možda pomislili da je ono štetno prejako? Ili protuotrov preslab?) I svi su bili naprosto preokupirani hranom. I SVIMA JE GLAD KONSTANTNO IZVIRALA IZ OČIJU. ČAK I KADA SU SE NAJELI. Postoji mit da hrana bogata ugljikohidratima stvara previše inzulina u tijelu, što je onda povezano s niskim šećerom, hipoglikemijom, kroničnim umorom i drugim neugodnostima. Naravno, u tome nema istine. Govedina podiže inzulin više od pašte, a riba više nego crni kruh. Znate, tu se ne radi o malim razlikama. Izračunali su da je PRODUKCIJA INZULINA NAKON UNOSA GOVEDINE 27 PUTA VEĆA NEGO NAKON UNOSA SMEĐE RIŽE. Tek za informaciju o uzrocima kroničnog umora. Masti su na crnoj listi većine dijetnih režima. Kako i ne bi, kada se tako lako pohranjuju u masnim stanicama. (Tu ostaju za slučaj gladi. OBIČNO TO ZNAČI-ZAUVIJEK!) Traženje sadržaja masti na omotima proizvoda ne bi trebala biti osnovna preokupacija kandidata za mršavljenje. ZAR NIJE BOLJE SASVIM IZBJEGAVATI PROCESUIRANU I KONZERVIRANU HRANU? Želudac bi vam se okrenuo kada bi znali što je sve smiješano unutar mnogih šarenih omota. I na koji način je sve spremljeno. Ne bi li pokušali birati ono što nije industrijski tretirano (ili nije znatnije tretirano) i gdje je sadržaj masti PRIRODNO nizak? Volite li više povrtnu juhu od pravog povrća ili povrtnu juhu iz vrećice sa slikom povrća na omotu? Gdje umjesto povrća, dobijete neizdrživo slanu otopinu. Pravu domaću krepku juhicu. Slijedeći put: Kao u raju