Lijek koji je puno obećavao, izgleda da donosi više štete nego koristi. Liječiš se od raka, a dobiješ još više raka
Svi smo se, ili makar velika većina, našli u situaciji kada je glad za spasonosnim lijekom bila apsolutni prioritet. Nekada žuti prištevi, nekada prehlada, nekada zatvor, nekada nešto teže. Neugodni simptomi uvijek su neugodni i čovjek se boji da ne bude još gore. Pogotovo ako smo usvojili čvrsti stav da izlječenje bez PRAVIH lijekova nikada nije moguće. Mada se o tome nerado govori, problem s lijekovima je da zbog njih može biti i bolje i jednako i gore. Nema garancije.
Skandal s Tyverbom možda djeluje kao iznenađenje, ali ja bih rekao da slični slučajevi možda i nisu toliko rijetki. Uglavnom, Tyverb se koristi u liječenju bolesnica s uznapredovalim karcinomom dojke, a da je prisutna prekomjerna ekspresija proteina HER2. Iako je lijek u primjeni već više od 10 godina (u Hrvatskoj nešto manje), naknadna saznanja o njegovom djelovanju su zaista uznemirujuća. Ukratko, protein HER2 potpomaže dijeljenje i širenje stanica raka. Do sada se pretpostavljalo da Tyverb suzbija to fatalno djelovanje, ali sada ispada da lijek potpomaže komunikaciju između HER2 i (drugog proteina) HER3, što onda tvori jaki „signalni par“ prema stanicama raka. U testovima na institutu Francis Crick utvrdili su da rak tako raste još brže, a podsjetili su da ni ranija klinička istraživanja nisu prošla bolje. Lijek koji je puno obećavao, izgleda da donosi više štete nego koristi. Liječiš se od raka, a dobiješ još više raka. Produženja života, naravno, nema. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj. Nedavno su otkrili da snažni lijekovi protiv epilepsije pokušavaju djelovati na jedan problem, dok drugi istovremeno izranja. Dovoljno je godinu dana upotrebe da se rizik od demencije i Alzheimera poveća za 20-60%. Eto, što ti je sudbina. Razlog za sreću ili tugu? Ovisno koga se pita.
Stručnjaci banke Goldman Sachs napravili su zanimljivu analizu farmaceutskog sektora, gdje kažu: „Profitabilnost proizvođača lijekova nestat će kada lijekovi zaista počnu liječiti. Trajna izlječenja u ovom sektoru nisu poželjna.“ U nastavku se navodi i ogledni primjer. Dakle, vrlo uspješna genska terapija za hepatitis C podrazumijeva 90% trajno izliječenih. Prihodi od ove terapije konstantno padaju već nekoliko godina. Naravno, ne zato što je terapija loša, nego zato što je količina oboljelih stalno manja, jer je i nositelja virusa sve manje. Nemamo se više od koga zaraziti. Što bi se dogodilo kada bi kod svake bolesti bilo tako? Za sve nas „obične smrtnike“ jako dobro, ali farmaceutskoj industriji bi grana po grana odumirala zauvijek. Pa sada neka mi netko kaže da li su bankari uvijek u pravu.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
