Osiguratelj, kod kojega sam dugo godina imao osiguranje kuće i vikendice traži od mene da mu platim zadnju ratu premije koju navodno nisam platio u osigurateljnoj godini 2017. S obzirom da sam promijenio osiguratelja, pretpostavljam da je taj zahtjev povezan s tom promjenom, jer do sada nisam dobio ni opomenu za plaćanje rate niti je pitanje neplaćene rate itko potezao. Potvrdu o uplaćenoj rati nemam, iako imam potvrde za uplate prije i poslije. Kada zastarijeva ovo potraživanje?
Ne znamo ima li promjena osiguratelja veze sa zahtjevom bivšeg osiguratelja da naš čitatelj plati premiju ili se radi o propustu osiguratelja koji sada želi anulirati.
Vjerojatnije je da se radi o pregledu kartice osiguranja i uočavanja sporne, navodno neplaćene, rate premije osiguranja. To što čitatelj nema potvrdu plaćanja baš te rate premije može ukazivati na to da je propustio greškom platiti ratu dužne premije. No, to i nije važno. Potvrda o uplaćenoj rati premije nije ni potrebna. Naime, zakonodavac ne trpi nesređene pravne odnose i insistira na pravnoj sigurnosti. U tom cilju dao je vjerovniku pravnu zaštitu njegovog potraživanja kroz određeno vrijeme. Kad protekne to vrijeme, nastupa zastara, vjerovnik više ne može sudskim putem naplatiti dug, a dužnik ima samo tzv. prirodnu obvezu plaćanja duga (dragovoljno može platiti, ali ne mora), ali ga vjerovnik ne može sudskim putem prisiliti na plaćanje duga. Rečeno vrijedi i za ugovor o osiguranju.
Prema odredbi Zakona o obveznim odnosima, čl.234., st.3. „Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine“. Zastara počinje teći od dana dospijeća dužne premije (obroka). Prema tome, očigledno je zahtjev osiguratelja da mu osiguranik plati obrok premije iz 2016. zastario. Zastara je mogla biti i prekinuta ako je dužnik priznao dug, što se čini izjavom vjerovniku ili na neki drugi posredan način (plaćanje kamata i sl.) ili ako je osiguratelj podnio tužbu, što u našem slučaju očito nije učinjeno.
