21.09.2000.
Kada se stanice iscrpe…
Deformirano ili retardirano dijete je strašna stvar. No, ima nešto još gore. Izgubiti zdravo dijete kao posljedica traženja nepostojeće retardacije. Testovi za utvrđivanje Downovog sindroma počinju bezazleno (vađenje krvi), čemu OBIČNO SLIJEDI UVLAČENJE IGLE U MATERNICU. No, pođimo redom.
Negdje oko 35. godine života povučena je crvena crta za buduće trudnice. Iznad toga je nesigurna zona, što znači povećanu opasnost od Downovog sindroma i drugih anomalija. UZROK LEŽI U "ISCRPLJENIM JAJNIM STANICAMA", PREMA MEDICINSKIM TUMAČENJIMA. Dakako, crta na 35 ne znači ništa osobito. Mogli bi je staviti na 30 i na 40. Iznad 35 se ništa skokovito na lošije ne dešava. Samo za informaciju, 70% NOVOROĐENČADI S DOWNOVIM SINDROMOM POTIČE OD MLAĐIH MAJKI, koje uopće nisu posebno testirane. Jer nisu u rizičnim godinama. Općenito, pojavnost anomalija je sve veća. Da li su stanice sve umornije?
Prva ispitivanja obično uključuju AFP test. U krvi se mjeri nivo alfa-fetoproteina (porijeklom iz fetusa, a prisutan i u majčinoj krvi). Tako će na 2000 uzoraka biti otprilike 100 nalaza koji odstupaju, A OD 100 SUMNJIVIH - SVEGA 1 ILI 2 SLUČAJA S OZBILJNIM ANOMALIJAMA. Ostalih 98 su "greška u sistemu". Prema analizi Helen Ross, ovaj test ne vidi 40% ozbiljnih problema s kičmom i 80% slučajeva Downovog sindroma. Ono što zasigurno ne propušta je sijanje panike među trudnicama i uvođenje u daleko invazivniji postupak, kojim će se provjeriti situacija na licu mjesta - u maternici.
Amniocenteza je, bez sumnje, najpopularnija metoda otkrivanja Downovog sindroma i drugih genetskih anomalija. Igla se, vođena ultrazvukom, uvlači u trbuh i maternicu. Izvlači se amniotička tekućina i ispituju se stanični kromosomi. Nalaz se čeka otprilike 3 tjedna, sasvim dovoljno vremena da čovjeka preplave crne slutnje. RIZIK OD POBAČAJA UZROKOVANOG POSTUPKOM JE 1-1,5%. Znate, prčkanje iglom oko fetusa nije bezazleno. MALA GREŠKA MOŽE ZNAČITI KATASTROFU. Druga opasnost je uvođenje infekcije putem igle. "Manji" problemi tu nisu uračunati, npr. urođene anomalije kukova ili bolesti vezane s razinom eritrocita. No, nekima to, izgleda, nije dovoljno. Kako bi se izbjegao kasni abortus (ako se anomalije definitivno dokažu), mnogi liječnici preporučuju (pre)ranu amniocentezu, što znatno povećava ionako visok rizik od spontanog pobačaja. Prevedeno, TO ZNAČI DA ĆE MOŽDA MNOGA POTPUNO ZDRAVA DJECA ZAVRŠITI U GROBU. Izgleda da je rizik od samog Downovog sindroma manji od rizika da se desi ovakva tragedija. Pa čak da se i rodi dijete sa sindromom, UVJEREN SAM DA NE BI BILO NIŠTA MANJE VOLJENO, da se brak ne bi zbog toga raspao i da većini roditelja ni na kraj pameti ne bi padala pomisao da se djeteta riješe.
Sve upućuje na to da su napori znanstvenika usmjereni u krivom pravcu. Dr. Robert Mendelsohn pokušava odbaciti krajnje sumnjivu teoriju o "iscrpljenim jajnim stanicama", koja, ustvari, znači: više godina-veći rizik. (Hm, umorne i iscrpljene… Doduše, zamor materijala može srušiti avion. Ali zamor u ljudskom biću u 35. godini? Daleko od kraja reproduktivnog ciklusa!?) Što je onda u pitanju? Pažnja Mendelsohna i još nekih naučnika sve više se usmjerava prema realnijim uzrocima. Tako su na Berlinskom sveučilištu dokazali direktnu povezanost Downovog sindroma (čija je pojavnost iznenada porasla 6 puta januara 1987.) i incidenta u Černobilu, koji se desio 9 mjeseci ranije. Učestalost se redovno povećavala i nakon nekih manjih nuklearnih incidenata. Bilo ih je nekoliko, sasvim dovoljno za izvođenje zaključaka.
POSEBNO SU OPASNA ZRAČENJA OKO VREMENA ZAČEĆA. Svako rendgensko zračenje ostavlja svojevrsni otrovni otisak u tijelu, i to za cijeli život. Novi otisci samo se nadograđuju. IZGLEDA DA STAROST MAJKE, SAMA PO SEBI, I NIJE NEKI POUZDANI INDIKATOR RIZIKA. Doduše, starija majka može imati veću akumulaciju radijacije u svom tijelu, pa će zbog toga biti više ugrožena. A ne zbog godina. Vodite li evidenciju koliko puta ste "prozračili" pluća, a koliko puta ostale lokacije? KOLIKO PUTA VAM JE RENDGENOLOG DAO ZAŠTITU ZA REPRODUKTIVNE ORGANE? (Opet maštanja…) Hej, pa i mi smo dio atomskog doba!!
Slijedeći put: Rajski plodovi
Izdvojeni članci
Imam parcijalnu rupturu ukrštenih ligamenata i manju povredu meniskusa, koliko je vremena potrebno da se to zaliječi? I na koji način?
Fizioterapeut
Pitanja čitatelja: Što nakon puknuća čašice koljena?
Prije dva dana kćerku mi je udario auto pri čemu je zadobila ozljedu napuknuća čašice na koljenu. Jučer je bila operacija. Što trebamo dalje da bi imala što manje posljedica?