Za roditeljstvo nas gotovo nitko ne priprema. Znanje koje nam je prijeko potrebno ovisi ponajprije o našoj internoj motivaciji te o dobro ustaljenom, roditeljskom stilu koji se već generacijama prenosi unutar neke obitelji

Puno godina ljudskog života posvećeno je školovanju. Još od vrtića počinju pripreme za školsko razdoblje… A kada jednom prijeđemo školski prag, uđemo u sustav u kojemu smo najmanje 12 godina, nakon čega odlučujemo hoćemo li na fakultet ili ipak krećemo u poslovni svijet. Znači, 12+ godina posvećujemo školovanju kako bismo naposljetku krenuli sa svojim zanimanjem. To je zaista puno godina pripreme…

S druge strane, za roditeljstvo nas gotovo nitko ne priprema. Znanje koje nam je prijeko potrebno ovisi ponajprije o našoj internoj motivaciji te o dobro ustaljenom, roditeljskom stilu koji se već generacijama prenosi unutar neke obitelji.

Iako se često kunemo kako ćemo mi „potpuno drugačije“ odgajati djecu, znamo se naći u dobro poznatim odgojnim metodama, koje smo i sami još davnih dana iskusili na svojoj koži.

 

Kakvi roditeljski stilovi postoje?

Autoritaran roditeljski stil naziva se još i kruti ili strogi, a karakteriziraju ga veliki zahtjevi i strog nadzor bez davanja objašnjenja, uz nedovoljno topline i potpore. Fokus je na poštivanju pravila i postavljanju granica. Kazna je često prisutna kao odgojna metoda.

Istraživanja koja su provedena s obiteljima u kojima je dominantno prisutan autoritarni roditeljski stil pokazala su da su djeca takvih roditelja često nesigurna i povučena, ali mogu biti i agresivna, niskog praga na frustraciju.

Djeca odrastaju u odrasle osobe koje bez problema slijede pravila i norme, ali kada je potrebno zauzeti se za sebe, tu često ustuknu jer svjesno ili podsvjesno znaju da takvo ponašanje nije u redu.



Permisivni ili popustljiv roditeljski stil karakterizira visoka toplina roditelja, ali bez postavljanja jasnih granica. Fokus je na (bezgraničnom) zadovoljavanju djetetovih zahtjeva i želja. S druge strane, roditelji rijetko discipliniraju svoju djecu, a pravila se nedosljedno provode.

No, kako se pokazalo, takav odgojni stil nije najbolji za razvoj djece. Djeca koja odrastaju u previše popustljivom roditeljskom stilu su često nesigurna i nesnalažljiva, slabe samokontrole te sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva. Takva djeca su naviknuta na udovoljavanje njihovih prohtjeva po principu „kliknem -ispunim“, poput naručivanja dostave putem mobilnih aplikacija. No, kako je realnost sasvim drugačija, prije ili kasnije dolazi do razočaranja i nemogućnosti nošenja s vlastitim neugodnim osjećajima. Takva djeca mogu postati odrasli koji su rastrošni s nedovoljno samokontrole i organiziranosti.



Indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil karakterizira zadovoljavanje samo osnovnih djetetovih potreba uz ravnodušnost i nedovoljnu uključenost u djetetove interese, želje i potrebe. To je kada roditelji puste da „sve ide svojim tokom“, dijete u tom slučaju samo sebe odgaja. Uglavnom postavljaju male zahtjeve, ali nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem te ne postavljaju granice. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

Djeca koja odrastaju u ovakvom roditeljskom okruženja su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delinkventnim oblicima ponašanja. Osjećaju nesigurnost, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.



Autoritativni roditeljski stil naziva se još i demokratski ili dosljedan, a često se opisuje kao pristup usmjeren djetetu. Roditelji koji koriste ovaj stil očekuju poštivanje pravila, ali pritom omogućuju otvoreni dijalog s djecom o pravilima i ponašanju općenito. Pokazuju ljubav i pružaju podršku. Ključno kod ovog stila je jačanje dobrog ponašanja kod djece, a ne samo ukazivanje i kažnjavanje nepoželjnog.

Ovaj roditeljski stil se pokazao najpoželjnijim i najboljim za djetetov razvoj. Djeca koja odrastaju u takvoj okolini su samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole te odgovorna.

 

Evo nekoliko konkretnih preporuka, kako implementirati ovaj roditeljski stil u svakodnevni odgoj:

 

  • Dobro je da djeca imaju mogućnost izbora, primjeren s obzirom na dob. Primjerice, dijete može birati između dvije odjevne opcije koje ćete ponuditi (naravno, obje kombinacije će biti izabrane s vaše strane, sukladno vremenskim uvjetima).

 

  • Poštivanje djetetovih želja – koje se mogu ispuniti u skladu s trenutnim mogućnostima. Tu je često potreban dogovor i kompromis. Na primjer: „Ne možeš danas dobiti igračku već za…“

 

  • Priznavanje djetetovih osjećaja – dozvolite djetetu izražavanje svih osjećaja. Recite „Vidim da si tužan/sretan/ljut“, „Vidim da te to i to naljutilo“. Također, potrebno je učiti djecu izražavati osjećate na socijalno poželjan način.

 

  • Zajedničko stvaranje pravila. Dijete nije pasivan već aktivan član obitelji. Kada se pravila zajedno stvaraju, veća je vjerojatnost za će ih dijete i poštivati.

 

  • Dosljednost – koliko god ona nekada bila izazovna, bez dosljednosti se ne mogu postići trajnije promjene.

 

 Kao u svemu, tako i u roditeljstvu,važna je ravnoteža. Pružite djeci ljubav i podršku uz dosljednost u postavljanju zdravih odgojnih granica.

 

U kojem ste se roditeljskom stilu vi prepoznali?