Mnogi ljudi vjeruju da je sasvim nomalno očekivati progresivno (brže ili sporije) kvarenje vida nakon prve dijagnoze s konstatiranim odstupanjima. Naravno, to ne pripisuju naočalama, već GALOPIRAJUĆEM KARAKTERU BOLESTI. (Da li bi prehlada ikada prošla da je ne srežete antibioticima? Jednom aqlergičan-uvijek alergičan? Visoka temperatura neće pasti ako «nešto» ne uzmete?) Doviđenja ispravnim očima! U obitelji svi nose naočale, pa to valjda trebate i vi. Uostalom, raširenost očnih anomalija toliko je velika, da se valjda od toga i NE MOŽE POBJEĆI. Uf, zaista nisam spreman povjerovati da samoiscjeljujuće snage unutar organizma samo tako krahiraju na širokoj fronti. Bez razloga. Oko je vrlo kompliciran organ. Svašta utječe na pravilno funkcioniranje. Teško je očekivati da će sve uvijek djelovati idealno. Zbog toga, s radikalnim korekturnim mjerama (naočale) treba sačekati. Znate, neki postupci uništavaju vid a neki ga i optimaliziraju. Dakle, oči najbolje vide pri normalnoj dnevnoj svjetlosti (Dugotrajan boravak u mraku doveo bi do privremenog sljepila.) OSJETLJIVOST NA SVJETLO JEDAN JE OD ZNAKOVA PRISUTNOSTI BOLESTI I STRESA. Nekada je uzrok u lijekovima i alkoholu. Iznenađujuće, ali ni čitanje pri slaboj rasvjeti, pa ni u jurećem automobilu, nije štetno za zdrave oči. Pokazalo se da je takvo čitanje dobar trening, svojevrstan izazov, sve dok su oči opuštene. (Ne kažem da s time treba pretjerivati, ali ne treba ni nasjedati na priče o trajnoj šteti zbog tinjajuće žarulje.) Idealne okolnosti češće dovode do neoštrog vida. Ako govorino o kvaliteti svjetlosti, za zdravlje očiju treba kompletan, a ne djelomični spektar. Redukcija kroz prozorska i druga stakla bitno mijenja učinak. BILJKE KOJE RASTU POD STAKLOM ILI PRI UMJETNOJ RASVJETI GOTOVO REDOVITO ISKAZUJU NEKE ANOMALIJE. Kod nekih se ne razvijaju cvjetovi ili sjeme, a neke uopće ne rastu. Svjetlost je, doslovno, hrana. Ne samo za biljke, nego i za čovjeka. Rahitična djeca pate zbog mekanih kosti, SVE ZBOG MANJKA VITAMINA D, odnosno sunčeve svjetlosti. Dugo je trebalo da se to shvati. Sada su druga vremena... i druga zla. Danonoćno sjedenje pred televizijom i računalom izvrsna je metoda za kvarenje zdravlja. Šteta od zračenja iz katodne cijevi teško se ispravlja. U nekim školama su radili analize, prema kojima se vid kod djece generalno kvari, kako školska godina odmiče. Ne zbog suviše čitanja, NEGO ZBOG KRONIČNOG STRESA. Strah od ocjena i učenje napamet bezličnih brojki i drugih suhoparnih podataka sasvim sigurno nije lijek za dječju radoznalost. Mislite li da će djeca zavoljeti školu, ako ih prisiljavaju da zapamte stotine datuma, koji su nekim usijanim glavama svetinja, a njima ne znače gotovo ništa? Ono što ćete primijetiti je GUBITAK VITALNOSTI, OTPORNOSTI, PA I KVALITETE VIDA. Oči su osjetljiva biljka. Ako ponekad ne vidimo sasvim dobro, možda smo i sami pridonijeli tako da se «silimo» nešto vidjeti. ČOVJEK NAJBOLJE VIDI AKO SASVIM PREPUSTI OČIMA DA SE PRILAGODE OKOLNOSTIMA. Bez dodatnog naprezanja. Pogled se sam od sebe izoštri na stvarima, koje su u centru naše pozornosti. Zanimljiv roman pročitat ćete bez imalo naprezanja. Promatrate li nešto nezanimljivo, oštrina će se vjerovatno smanjiti. Ista stvar će se desiti ako vam život protiče u grču i ako se strahovito trudite da sve radite u apsolutnom redu, bez najmanje greške. Brinete zbog nesavršenosti, koja vam uporno izmiče. Time se narušava unutarnja ravnoteža zbog brige, straha, napetosti i, općenito, stresa. NEGATIVNE EMOCIJE, POPUT MRŽNJE I ZAVISTI, POGUBNE SU ZA CIJELO TIJELO, PA TAKO I ZA VID. (Tjelesni sustavi su čvrsto povezani i problemi se isprepleću.) Ne kažu uzalud da takve osobe ne žive dugo. Rastvara ih vlastita zloba.