Zadnji put smo govorili o privatizaciji nekih državnih poduzeća ili da budem precizniji o privatizaciji Croatia osiguranja i prodaji 25% dionica Privredne banke. Od prihoda koji bi nastali prodajom ovih dvaju poduzeća trebalo bi financirati proračun fonda za zapošljavanje i razvoj. O prodaji Croatia osiguranja, o odustanku UNIQE kao glavnog kandidata koji je ponudio i dobru cijenu, o problemima Triglava i upitnosti cijele transakcije pisali smo prošli put. Od onda se i nije nešto drastično izmijenilo, osim što su počele kružiti priče o tome kako je i Alliantz odustao, osobito nakon iznošenja nekih podataka u javnost o stvarnom stanju Croatia osiguranja, a koji navodno ne odgovaraju prikazanom stanju. Međutim Alliantz je to demantirao. Koliko je stvarno stanje uopće dobro ili loše, da li je to istina upitno je. No, UNIQA nije odustala bez razloga, osim ako nije činila uslugu nekom drugom, npr. Alliantzu kako bi on to kupio jeftinije od cijene koju očekuje država. I to je nekakav razlog. Naravno, ovo su samo moja razmišljanja na glas. Govorim o mogućnostima, a ne o činjenicama. Teoretski je moguće da je npr. postojao dogovor između nekih kandidata, da se prijave, ponude visoke cijene i odustanu. Tako ostave državu u situaciji da možda mora razgovarati samo s jednim ili dva kandidata koji bi onda zbog novonastale situacije bili u mogućnosti prisiliti državu da spusti cijenu, jer je ostala bez kupaca iz prvog kruga....Naravno, možemo reći i kako imam bujnu maštu. Pogledajmo sad malo što je s Privrednom bankom...Dakle, država želi prodati svoj paket od 25 % dionica, dok je većinski vlasnik sa 66% talijanska bankarska grupacija Intessa BCI. Ona je svoj paket dionica od države kupila po cijeni od 200 kuna. Cijena se na tržištu dugo kretala oko 150 kuna. Zatim je skočila na 200-220 kuna. Kad su počele ozbiljnije najave da će država to prodati cijena je skočila do 250 kuna. Tada se u novinama iznosila teza o tome kako će se taj paket dionica prodati za cijenu od oko 1 do 1.5 milijardi kuna što bi iznosilo oko 280-350 kuna po komadu. Kad je ta vijest objavljena na Internetu, cijena je bila oko 235 kuna. Drugi je dan skočila na 255 kuna po komadu. Međutim, nedavno je objavljena vijest o tome kako BCI nudi cijenu od svega 30 milijuna eura, što bi bilo oko 55 kuna po dionici. Inače knjigovodstvena vrijednost PBZ-a se kreće oko 174 kuna sa rezultatima od prošle godine koji su bili jako dobri. Cijena je brzo pala na 230 kuna po dionici, ali je isto tako objavljena vijest kako će Vlada ponoviti svoje razgovore s BCI jer nije zadovoljna s ponuđenom cijenom. Nije rečeno koja je cijena ponuđena. Nakon nekoliko dana je rečeno kako je BCI spremna platiti 125 milijuna eura za PBZ što iznosi oko 265 kuna po dionici. To je ipak neka normalna cijena u odnosu na 30 milijuna eura. Ne znam samo kome je bila potrebna takva dezinformacija. Osim ako nije poslužila kratkoročnom rušenju cijene da netko sebi kupi ili proda neku količinu dionica po cijeni koja mu paše.