Koliko pas može trčati, ovisi prvenstveno o konstituciji psa, kao i o njegovoj dobi, temperamentu i kondiciji. Moja kujica spada u srednje velike, robusnije pse i empirijski sam došla do toga da joj je dovoljno četrdeset minuta trčanja plus njuškanje po šumarku prije i nakon treninga. Ponekad je ta granica na trideset minuta, što treba procijeniti po ponašanju psa. Dovoljno je da trči tri puta tjedno. Ovo je naravno vrlo individualno, no smatram da je većina pasa rekreativaca unutar tih vrijednosti... Ukoliko primijetite nevoljkost, zaostajanje, spuštanje repa a pas vas počne upitno pogledavati, nešto se događa. Morate pratiti psa. Zato običavam trčati s njom tako da upravo u to vrijeme - 30 do 40 minute od početka treninga prolazim kraj svog parkiranog auta, kako bih je po potrebi mogla staviti u auto, dati joj svježe vode, a ja nastaviti sa treningom. Neki psi će trčati u beskonačnost ako misle da vi to želite. To ne znači da pas to želi. On želi ugoditi vama. Zato oni ponekad nemaju mjeru, pa im mi moramo postaviti granice. Puno je bolje da deset puta pretrči manje nego što može, nego da jednom pretjerate.
Vrijeme je vrlo važan faktor. Idealno je kada pada lagana kišica, a ovdje u Primorju to je skoro cijelu zimu. Temperature od 5 do 15 stupnjeva pravo su zadovoljstvo za psa. Snijega ovdje ima vrlo rijetko , ali i to smo probale i problematičan je jer se ledene kuglice lijepe na dlaku na psećim šapama. Podnošljiv je ako ga ima samo par centimetara. Vrućinu psi podnose mnogo teže nego mi i jako su osjetljivi na visoke temperature. Iako se nama ponekad ne čini da je jako toplo, sunčan dan sa kojih dvadesetak stupnjeva već je pretopao je za trčanje sa psom. Po ljeti je i navečer pretoplo jer asfalt isparava vrućinu još satima nakon zalaska sunca, ali ako ste spremni ustati rano ujutro, jutra mogu biti ugodna...
Osobno ne trčim sa psom kada je vruće. Smatram da je rizik prevelik.
Igra sa psom nakon trčanja, nagrada i pohvalna riječ tijekom treninga jako će mu puno značiti.
Psi se istežu nakon treninga i to sami bez da im itko pokaže kako. Svako jutro to rade i to je to. Mislim da neko dodatno istezanje nije potrebno. Za razliku od nas, oni instinktivno znaju što i kada treba napraviti.
Koliko je nama važna pravilna hidratacija dok trčimo to svi znamo, a imajte na umu da je psima još važnija jer se za razliku od nas ne znoje i jedini mehanizam hlađenja im je dahtanje. Kada stanete, prvo zdjelica psu, a onda vaša bočica sa vodom. Psu ponudim da popije malo vode u više navrata. Nije dobro da odjednom popije veliku količinu vode. Posebno treba pažljivo davati vodu ako je pas jako zadahtan. Ako trasa dozvoljava, nije loše da pas može i putem negdje popiti vode, ili barem pokušajte protrčati pored unaprijed pripremljene zdjelice, malo usporite ili zastanite, pa ako nije žedan, produžite dalje. U prirodi, možete pustiti psu da pije kišnicu iz lokvi. Ponekad su te lokve zagađene, ali ako se radi o svježoj kišnici na kamenitom tlu, mislim da je najprirodnije da se pas napije vode ili čak legne u lokvu.
