Dan prije puta primaju narudžbe i beru cijeli dan da bude svježe pa krcaju kombi. Imaju mrežu kupaca s kojom komuniciraju preko društvenih mreža i vrlo dobru suradnju s grupama solidarne razmjene koje podupiru kupnju direktno od prodavača

 

Prije nekoliko dana bila sam u jednom malom ličkom mjestu i posjetila gospodarstvo koje proizvodi ekološku hranu. Cijela obitelj radi na polju. Oko polja trče ovce, iz štale se javlja kobila, išla bi u šetnju. Mlada obitelj koja je odlučila ostati u Hrvatskoj aktivna je i svestrana. Sami dva puta tjedno voze svoje povrće na zelene ekološke tržnice u Rijeku i Zagreb. Dan prije puta primaju narudžbe i beru cijeli dan da bude svježe pa krcaju kombi. Imaju mrežu kupaca s kojom komuniciraju preko društvenih mreža i vrlo dobru suradnju sa grupama solidarne razmjene koje podupiru kupnju direktno od prodavača izbjegavajući preprodavače. Dan kada su poljoprivrednici na prodajnim štandovima izgubljen je dan za radove u polju. A tamo uvijek ima posla.

U trenu kada sam stigla, nenajavljeno samo banula na vrata u nedjelju kasno poslijepodne, kuhali su ajvar i šalšu. U manjoj zdjeli krčkao se liker od jagoda. Uvijek srdačni prema svakom putniku namjerniku kroz ćakulu su me doveli do ogromnog polja prepunog zrelog povrća. Lagana šetnja, kašeta u ruke i sam bereš što želiš, koliko hoćeš, otkidaš baš onaj pomidor koji želiš. Srce pjeva od sreće.

U grupama solidarne razmjene uska je povezanost kupaca s proizvođačima. Kupci posjećuju proizvođače, surađuju s njima, ponekad pomažu na poljima. Prije nego kupci prime proizvođače u svoje sustave, detaljno ih provjeravaju. Ovdje je zaista eko proizvodnja – eko proizvodnja. Ovdje je zaista proizvođač taj koji stoji za štandom i prodaje svoj proizvod, kupac zna sve o njemu, zna uzgoj od sjemena do ploda. Ovdje je proizvođač taj koji i fizički vozi svoje povrće direktno na tržnicu nakon što dan ranije pobere potpuno svježu hranu. Ovdje je zaista hrana rasla na zemlji, ne u vodenim podlogama, zaista ju je vidjelo sunce i zaista je puna nutrijenata kao što bi i trebala biti. Kada se rade izračuni i tablice u znanstvenim istraživanjima o tome koliko ima kojih vitamina, minerala, antioksidansa i drugih hranidbenih i ljekovitih tvari u nekoj namirnici, znate, onda se uzima većinom organsko povrće koje je raslo u optimalnim uvjetima, na otvorenom, pod suncem, bez umjetnih gnojiva i dodataka. Povrće u sustavima grupa solidarne razmjene vozi do vas čovjek koji ga je uzgajao, svaki dan zalijevao, plijevio ručno po najjačem suncu, osobno donio tržnicu i stoji iza štanda i gleda vaše lice koje će kupiti tu mrkvu, rajčicu, patliđan koji on svaki pozna u dušu. Koliku cijenu ima takvo povrće? Koliku cijenu ima sve obilje sunca koje je zaista upila svaka ta biljka iz čiste zemlje, prebogata nutrijentima? Uvijek premalu... Svaka ta biljka, svaki plod su unikatni rad šilice na ručno tkanom platnu naspram jeftinih materijala u robotiziranim tvorničkim halama!