Podizanje ruke visoko iznad glave podrazumijeva sinkroniziranu akciju cijelog ramena, nadlaktice, dijela prsnog koša, gornjeg dijela grudne i donjeg dijela vratne kralježnice.
Zglob ramena je građen tako da čašica izgleda poput plitkog tanjurića, te je smještena na lopatici i zove se glenoid, a zglobna je glavica gotovo pravilna kugla. Takva građa omogućuje veliku pokretljivost, ali i priličnu nestabilnost.
Stabilnost se postiže na nekoliko razina.
Prva je hrskavičnim rubom oko čašice koju nazivamo i labrum. Ona povećava konkavitet tog dijela zgloba, čineći od vrlo plitkog, donekle duboki tanjurić.
Na labrum se nastavlja zglobna čahura koja obujmljuje cijeli zglob i daje mu određenu, ali nedovoljnu stabilnost.
Dalje, cijela je glavica natkrivena vezivnom pločom, koja je u stvari spoj triju tetiva, tzv. rotatorne manšete. To su tetive mišića supraspinatusa, infraspinatusa, te subskapularisa. Oni djeluju na način da osiguravaju dobar položaj glavice zgloba pri pokretanju kojeg vode vrlo snažni mišići u okolini ramena.
Iznad rotatorne manšete nalazi se struktura koju možemo nazvati i “krovom ramena”, koja se sastoji od dvije koštane izbočine (akromiona i korakoidnog nastavka), te ligamenta koji ih povezuje. Rotatorna manšeta, a preko sluzne vreće (burze) u direktnom je kontaktu sa tim krovom ramena i pri kretanju klizi po njemu.
No sve te strukture samog zgloba ramena odgovorne su za nešto više od polovice ukupne pokretljivosti ramena. Ostale kretnje događaju se kroz komplicirani “ples” ostalih sastavnica ramenog obruča - lopatice, akromioklavikularnog zgloba (vrha ramena), sternoklavikularnog zgloba (spoja ključne kosti i prsne kosti), te grudne i vratne kralježnice.
Dakle, podizanje ruke visoko iznad glave podrazumijeva sinkroniziranu akciju cijelog ramena, nadlaktice, dijela prsnog koša, gornjeg dijela grudne i donjeg dijela vratne kralježnice.
U tako kompleksnom sustavu, greške su moguće na različitim njegovim dijelovima, koje posljedično mogu uzrokovati bolna stanja i ograničenje pokretljivosti.
