Neću reći da je povjerenje oboljelih u zdravstveni sustav poljuljano, ali istraživanja govore da barem pola pacijenata koristi i neki oblik alternativne terapije za vrijeme liječenja u bolnici.
Obožavam kada počnu govoriti da je virus gripe mutirao. Znate, „mutacija“ virusa aludira na nešto prilično nepredviđeno i loše. Nešto što može stvoriti veliku štetu. Dakle, ako je virus mutirao, čak će i pomoć od „jedine zaštite“ (cijepljenja) biti ograničena. Ali, bolje i to nego ništa. Tako barem kažu… Ne znam da li je to vapaj zbog katastrofalnog odaziva na cijepljenje ili nešto drugo. Naime, stalno nam prešućuju jednu činjenicu: virusi STALNO mutiraju i ova sezona ne razlikuje se puno od prijašnjih. Sastav cjepiva protiv sezonske gripe određuje se na osnovi nekakvih grubih procjena mjesecima prije epidemije. Nagađanje ili rulet, kako vam drago. Treba li vjerovati gruboj procjeni?
Prema najnovijoj studiji, više od pola svih slučajeva raka rezultat je loše sreće, a ne nekog konkretnog uzroka. Hm, tu nešto debelo ne štima. Da je to zaista tako, onda bi ta loša sreća bila ravnomjerno raspoređena posvuda. I ravnomjerno kroz povijest. Međutim, znamo da broj oboljelih dosta varira u različitim državama. U nekim civilizacijama rak je rijetka bolest. Zašto tamo nema loše sreće? Sve smrdi na manipulaciju. U neke uzročnike bolesti NE ŽELI SE VJEROVATI i najbezazlenije je sve pripisati „sudbini“. Ali, rak je rezultat dugotrajnog sklopa negativnih utjecaja. Bolest će eskalirati kada taj utjecaj postane prevelik. Nismo sudbinski predodređeni za bolest i rijetko tko će oboljeti po slučajnom uzorku. Ali sigurno postoje limiti tjelesnog onečišćenja, koji se ne smiju prijeći. Jednostavno, priroda nas nije stvorila kao kantu za smeće u bilo kojem obliku. To uvijek imajte na umu. Stvarno, treba li vjerovati da loša sreća stvara rak?
Neću reći da je povjerenje oboljelih u zdravstveni sustav poljuljano, ali istraživanja govore da barem pola pacijenata koristi i neki oblik alternativne terapije za vrijeme liječenja u bolnici. (Izvan bolnice i daleko više.) Većina to radi u tajnosti, bojeći se negativne reakcije liječničkog osoblja. No, zašto je to tako? Vjerojatno je percepcija da su „službene“ terapije nedovoljno dobre ili u nekim segmentima manjkave. Možda i previše agresivne, te ne vode dovoljno računa o pratećim nus-pojavama. Sve je više nego logično. Prirodno je da svatko za sebe želi najbolje, pa tako popuštaju i bolnička ograničenja. Dogme. Vapaj za zdravljem ne poznaje barijere, savršeno zdravlje je privilegija za koju se ne pita cijena. Dobar lijek je samo onaj koji će vas izliječiti, bez obzira s koje strane došao.
