Kako je virus mutirao i kome pacijenti vjeruju

Obožavam kada počnu govoriti da je virus gripe mutirao. Znate, „mutacija“ virusa aludira na nešto prilično nepredviđeno i loše. Nešto što može stvoriti veliku štetu. Dakle, ako je virus mutirao, čak će i pomoć od „jedine zaštite“ (cijepljenja) biti ograničena. Ali, bolje i to nego ništa. Tako barem kažu… Ne znam da li je to vapaj zbog katastrofalnog odaziva na cijepljenje ili nešto drugo. Naime, stalno nam pre­šu­ćuju jednu činjenicu: virusi STALNO mutiraju i ova sezona ne razlikuje se puno od prijašnjih. Sastav cjepiva protiv sezonske gripe od­ređuje se na osnovi nekakvih grubih procjena mjesecima prije epidemije. Nagađanje ili rulet, kako vam drago. Tre­ba li vjerovati gruboj pro­cjeni?

Prema najnovijoj studiji, više od pola svih slučajeva raka rezultat je loše sreće, a ne nekog konkretnog uzroka. Hm, tu nešto debelo ne štima. Da je to zaista tako, onda bi ta loša sreća bila ravnomjerno raspoređena posvuda. I ravnomjerno kroz povijest. Međutim, znamo da broj oboljelih dosta varira u različitim dr­žavama. U nekim civilizacijama rak je rijetka bolest. Zašto tamo nema loše sreće? Sve smrdi na manipulaciju. U neke uzročnike bolesti NE ŽELI SE VJEROVATI i naj­bezazlenije je sve pripisati „sudbini“. Ali, rak je rezultat dugotrajnog sklopa negativnih utjecaja. Bolest će eskalirati kada taj utjecaj postane prevelik. Nismo sudbinski predodređeni za bolest i rijetko tko će oboljeti po slučajnom uzorku. Ali sigurno postoje limiti tje­lesnog onečišćenja, koji se ne smiju prijeći. Jed­no­stav­no, priroda nas nije stvorila kao kantu za smeće u bilo kojem obliku. To uvijek imajte na umu. Stvarno, treba li vjerovati da loša sreća stvara rak?

Neću reći da je povjere­nje oboljelih u zdravstveni sustav poljuljano, ali istraživanja govore da barem pola pacijenata koristi i neki oblik alternativne terapije za vri­jeme liječenja u bolnici. (Iz­van bolnice i daleko više.) Većina to radi u tajnosti, bojeći se negativne reakcije liječničkog osoblja. No, zaš­to je to tako? Vjerojatno je percepcija da su „službene“ terapije nedovoljno dobre ili u nekim segmentima manj­kave. Možda i previše agresivne, te ne vode dovoljno računa o pratećim nus-po­javama. Sve je više nego logično. Prirodno je da svat­ko za sebe želi najbolje, pa tako popuštaju i bolnička ograničenja. Dogme. Vapaj za zdravljem ne poznaje ba­rijere, savršeno zdravlje je privilegija za koju se ne pita cijena. Dobar lijek je samo onaj koji će vas izliječiti, bez obzira s koje strane došao.