Od važnijih uređaja za sigurnu vožnju, na automobilu, uz upravljački mehanizam, svakako su najvažnije kočnice. Ustvari, svi uređaji su važni, ali za spasit glavu, ni kvar motora ni mjenjača, ili bilo čega drugoga nije od životne važnosti. Ma, kad je frka, najprije noga leti na papučicu kočnice. U tim trenucima sigurno ne razmišljamo kako je pritiskom naše noge, auto stao, jer tada to nije ni važno, naročito ako se sigurno zaustavimo. No, ako pedala ode u "ništa" ili propadne više nego obično, pa još dođe do zanošenja vozila, vjerojatnost za neku štetu je tu! Sada već rasčlanjujemo što se to s čim dogodilo da nismo na vrijeme stali. Razloga ima dosta! Krenimo od pedale: da bi noga, tj. cipela ostala na pedali, koja je metalna, ne smije skliznuti. Za to je na pedalu postavljena gumica, koja mora uvijek biti čitava i ne potrošena. Cijena paru je već od desetak kuna. Ne mislite, zamijenite! Kad noga krene, prorade svi sastavni dijelovi kočnice. Klip u glavnom kočionom cilindru potisne ulje kočnica, obično potpomognut servo uređajem, koji djelovanjem podtlaka iz usisne cijevi ili dodatne pumpe olakša naš pritisak na pedalu. Tako za isti efekt kočenja, moramo pedalu pritisnuti puno manjom snagom, nego kad tog uređaja ne bi bilo. Mada je izraz "servo" gotovo internacionaliziran, talijani ga rado pripisuju svom jeziku, a možda nisu daleko od istine, jer doslovni prijevod s talijanskog mu je - sluga. Na svom putu klip u cilindru tlači ulje za kočnice, koje se raspoređuje kroz kanale cilindra i cijevima odlazi prema kotačima. Na izlazima glavnog cilindra su metalne cijevi, koje prije spoja s pojedinim kočionim cilindrima kotača, imaju životnu vezu s gumenim kolegicama, koje još nazivamo i flexibilne cijevi. One moraju biti tamo zbog okretanja i poskakivanja kotača. Kad bi i one bile metalne, brzo bi pukle. Sada stlačeno ulje dolazi u kočioni cilindar kotača, gdje gura jedan ili više klipova, koji su dobro zabrtvljeni gumicama, prema van. Na klipove su naslonjene disk pločice ili pakne, koje se približe disku ili dobošu i tako međusobnim trenjem zaustavljaju automobil. Vrlo jednostavno, mada oni koji su proizveli prvo drveno vozilo o tome nisu mogli ni sanjati. Zbog velike brzine od nekoliko kilometra na sat, oni su ga zaustavljali na način kako to i danas funkcionira na kočijama. No kako se u današnje vrijeme sve višestruko ubrzano razvija, a elektronika je uselila i u auto, danas kočnice na skupljim autima imaju još neke dodane uređaje koji olakšavaju život vozaču. To znači da će uskoro i "mali" automobili biti opremljeni tim čudima tehnologije. ABS sistem više ne predstavlja nikakvu novost. Znamo da djeluje tako da pritiskom na pedalu kočnice i nailaskom na klizavu površinu ili naglim kočenjem, kad bi u normalnoj situaciji kotači blokirali, te bi se izgubila kontrola nad upravljanjem, a put kočenja bio bi puno duži, sistem sam, bez da mi popuštamo pritisak na pedali, koči i otpušta kočenje na granici blokiranja kotača. Vrlo koristan uređaj, naročito za one s "tvrđom" nogom. Što se evropskih automobila tiče, nekako sve novosti u serijske automobile dolaze uz Njemačke. Od tamo je i BAS sistem, što bi značilo brake assist ili pomoć kod kočenja. Na pedali je senzor kome je životna zadaća pratiti desnu nogu vozača i mjeriti prosječne i panične pritiske na pedalu. Kada snimi da je noga jače poletjela na pedalu, tj. kad je početna brzina pedale puno veća nego obično, sistem automatski pojača pritisak u kočnicama i tako ubrza kočenje. Tu se radi o dijelovima sekunde, no možda je onaj zadnji metar, koga vam je darovao uređaj, nekome spasio glavu. Posljednja riječ tehnike u smislu kočenja i upravljanja, svakako je ESP paket, što bi značilo Elektronski Program Stabilnosti. Još ga nazivaju Prisilna uprava, jer njegovim uključivanjem, vozač gubi mogućnost izvlačenja iz nevolje na način kako bi on htio. Svemoćna elektronika ima podatke o brzini vozila, tlaku ulja u kočnicama, položaju volana, bočnim silama na kotače i njihovim razlikama brzina. Kada vozilo dođe u poziciju da senzori zaključe kako bi moglo doći do nekontroliranog zanašanja ili prevrtanja, u najmanjem mogućem vremenu "izvlače" automobil na pravu putanju i to tako da bez obzira na vozačevo pritiskanje kočnice, sistem sam određuje koji će kotač kočiti, a koji ne, zavisno koje korekcije su potrebne. Uređaj je naročito postao poznat od kad su test vozači uspjeli na samoj prezentaciji prevrnuti Mercedesa A klase. Do tada nuđen samo kao dodatna opcija, sad je prisutan u svakom malom Mercedesu, tako da do prevrtanja ne može doći.. I tako smo od klasičnih kočnica došli do najnovijih izuma u svakodnoevnoj upotrebi, a već na autosajmu u Parizu prikazuju automobil koji ima električne kočnice, volan poput aviona, koji se može premještati malo na lijevu, malo na desnu stranu. A mi strepimo od skorog eko testa!