Ciljevi liječenja PB su utjecati na simptome tako da su dugoročne nuspojave liječenja smanjene/izbjegnute, te usporiti ili zaustaviti progresiju bolesti. Rezultati kliničkih ispitivanje do danas su pokazali veći utjecaj na simptome kontroliranja nego na progresiju bolesti ili neuroprotekciju. Iako je PB progresivna, i danas, neizlječiva neurološka bolest, ipak reagira na terapiju lijekovima i vijek života je gotovo normalan, pogotovo u liječenju sa modernim lijekovima. Terapija PB uključuje liječenje lijekovima, liječenje bez lijekova i operaciju. Operacija je obično rezervirana za manjinu pacijenata u kasnijoj fazi bolesti koji imaju nepopustljive simptome koji predstavljaju odbacivanje farmakoterapije. Liječenje bez lijekova je važno za održavanje funkcije pacijenta, te morala pacijenta i njegovatelja. Međutim, glavna uporišta terapije lijekovima su dopaminergijski lijekovi - levodopa, dopaminski prekursor i direktni i indirektni dopaminski agonisti. Drugi lijekovi kao što su antikolinergici, amantidin i apomorfin su korisni u određenim prilikama. Prognoza Predviđanje progresije bolesti i rezultata kod PB zbog širokog spektra tipova bolesti i njihovih manifestacija nije jednostavna. Općenito, prisutnost tremora je dobar znak! Najbolja prognoza ili najblaži oblici Parkinsonove bolesti su povezani s tremorom i drugim simptomima ograničenim na jednu stranu tijela. Ovaj tip Parkinsona klasificiramo kao "tremor dominantni". Druge osobe sa tremorom, iza kojeg slijedi ukočenost i bradikinezija su svrstane u klasičan tip Parkinsona koji je "tip A". Te osobe odgovaraju jako dobro na uobičajene lijekove kao što je levodopa. Poslije tog razdoblja, pojačavaju se različiti stupnjevi sindroma levodopa neuspjeha i rezultiraju u teškoćama održavanja njihove neovisnosti. Teži oblik PB se pojavljuje sa zanemarivom količinom tremora. Umjesto toga, poteškoće s držanjem tijela, ravnotežom i u hodanju su prisutne rano u pojavi bolesti. Ove osobe mogu imati jako dobar odgovor na lijekove u razdoblju do osam godina. Ovi pacijenti spadaju u grupu "tip B" ili u akinetički, nestabilni oblik bolesti sa problemom hodanja. Depresija, poremećaj spavanja i niz poremećaja kretanja sami po sebi često slijede nakon razdoblja ozbiljne i produljene tihe traume (npr. psihotrauma, stres i tragedija). Parkinsonove plus bolesti sastoje se od strukturalne degeneracije mozga, a ne samo kemijskih neravnoteža kao što je to kod drugih kategorija Parkinsonizma. Ove osobe pokazuju jako slabi odgovor na lijekove i nakon 5 godina ovi nesretni pacijenti mogu biti osuđeni na invalidska kolica. Liječenje tih osoba je u razvoju i usmjereno je na smanjenje oksidativnog stresa.