Bližimo se vremenu kada bi cijene nafte mogle biti blizu procjena ministra financija. Za sada se uvođenje odgađa za dva tjedna, a za to vrijeme pažljivo će se promatrati što se događa na tržištu
U utorak je trebao poskupjeti benzin. Ministar financija predvidio je da će cijene nafte u svijetu padati, pa je odlučio ponovo uvesti trošarine. No, samo dan prije uvođenja, Vlada se predomislila. Cijene nafte u svijetu nisu pale. Pa onda ništa od plana. Naš ministar financija krivo je procijenio stanje na svjetskom tržištu naftnih derivata. Što je, vjerojatno, razlog zašto nije milijarder koji radi na Wall Streetu. No, kako cijene nafte neprestano osciliraju, realno je očekivati da će jednom i pasti ispod granice koju Hrvati za sebe smatraju psihološkom. A tada će se trošarine opet uvesti. Pa se taj pad i neće previše osjetiti. Trošarina će biti.
Ono što mi je bilo zanimljivo pri najavi ponovnog uvođenja trošarina i što ćemo vrlo brzo slušati, su objašnjenja koja opravdavaju ovaj namet na građane. Čitajući izvještaj o „još jednom poskupljenju“, koje se, nasreću, još nije dogodilo, naišao sam na nekoliko zanimljivih argumenata.
Prvi je da se poskupljenjem zapravo ne radi ništa spektakularno, jer se zapravo samo vraćamo na staro. Naime, trošarine je u ožujku prošle godine snizila vlada Jadranke Kosor, jer su cijene počele opasno prelaziti psihološku granicu od, tadašnjih, 10 kuna po litri za Eurosuper 95. U razdoblju kada se cijene normaliziraju, nema nikakvog razloga da trošarine ostanu snižene, jer više nema preduvjeta za to. Dakle, iznad psihološke granice nema trošarine, a ispod - opet plaćanje. Ali, plaćanje nije ništa drugo nego vraćanje „na staro“, što je valjda nekakva ljepša fraza za vraćanje „u normalu“. Sve je u redu, dragi građani, vraćamo se „ na staro“. No, pitam se, zašto bi se trebali vratiti „na staro“? I koliko dugo to „staro“ uopće postoji?
Sam pojam i naplata „trošarine“ dolazi iz 16. st., kada su se Nizozemci sjetili oporezivati pivo i alkoholna pića. Kako bi njihovi građani reagirali kada bi im vladajući rekli da su pogriješili s tim novim porezom i da se vraćaju „na staro“?
- Oh, super, znači ne trebamo više plaćati onu glupost! Nazdravimo tome!
A kako bi pak robovi u robovlasničkom društvu bili odahnuli da je netko rekao da takav sustav ipak ne šljaka i da se vraćaju „na staro“? Hrvati, pak, 500 godina kasnije, „vraćanje na staro“ pozdravljaju škrgući zubima i negodujući. Jer, staro znači veće poreze. Argumenti su isti, reakcije potpuno drugačije. Ima staro, starije i najstarije. No, ništa nije normalno i sve je jednom počelo i jednom može i završiti. Zašto jednostavno ne kažu da im treba lova, pa će je uzeti ljudima koji voze aute?
Druga zanimljiva konstrukcija kojom se narodu objašnjava da će im uzeti još novaca je, već standardno, pozivanje na Europu. Pa, u ovom slučaju glasi: prošla Vlada je smanjivanjem trošarine „otišla“ ispod minimalne granice koju je za trošarinu za gorivo proglasila Europska unija. I ovim argumentom je vraćanje „trošarine“ zapravo vraćanje „u normalu“. Ali, u normalu koju je propisala zajednica čiji mi uopće nismo član. Zašto bi se mi trebali toga pridržavati? Možemo li mi propisati sami svoj minimum? Na primjer, minimum koji bi iznosio-nula?
Bližimo se vremenu kada bi cijene nafte biti blizu procjena ministra financija. Za sada se uvođenje odgađa za dva tjedna, a za to vrijeme će se pažljivo promatrati što se događa na tržištu. Zanima me hoće li, u slučaju uvođenja, koristiti iste argumente - „vraćanje na staro“ i „tako kaže Europa“ - ili će smisliti nešto novo. Pretpostavljam da će u ovo ljetno vrijeme iskoristiti već gotovu šablonu. Nadam se da ću u predviđanjima biti bolje sreće nego ministar.
