Posljedice novogodišnjeg pre­ž­deravanja dugoročnije su pri­rode. Masnoća se uredno nas­lagala, prištevi vrisnuli na sve strane, gastritis proradio, a smeće u crijevima se zaštopalo. Pla­dnjevi kolača, odnosno hr­pa ma­sti i šećera... Zasićenje šećerom znači da zubi vrište i pro­padaju. Tope se i raspadaju. Ah, gdje su nestali moji lijepi zubi?

Znam, sve je nekada bilo puno ljepše, a strategije obeća­vajuće. Važnost posjeta zubaru naglašava se već od najranije dobi. Kutnjake treba “zape­čatiti”, a karijese promptno sa­nirati. Ne zaboravite na zubni konac! Sve je to lijepo i krasno, odnosno ništa nema loše u či­njenici da zube treba njegovati, kako bi duže potrajali u što boljem stanju. No, kada se suočite s rapidnim propadanjem zub­nog fonda, iako sve radite kako su vam savjetovali, znat ćete da nešto u svemu tome ne štima. Vrlo jednostavno, od hrane bo­gate šećerom nema zaštite. Mo­žete biti vrlo pedantni kod čet­kanja, možete iščistiti svaku mrvu ostataka iz usta, ali time nećete riješiti problem. Šećer (ne samo šećer, ali NAJVIŠE šećer) krade zubni kalcij i pot­kopava mnoge tjelesne sustave. Ne krivite bakterije iz usne šupljine, jer su one UVIJEK samo POSLJEDICA štetnog dje­lovanja šećera. Ali, sada zna­­mo da je problem poslje­dično još gori. Zapanjujuća saznanja s Nordic Instituta u Oslu možda znače i prekretnicu u poi­manju zubnog zdravlja.

O štetnosti amalgamskih plombi (iako ni one “bijele” ni­su puno bolje) sada neću po­tanko govoriti. To je ionako sta­ra vijest. Novo je ovo: Šanse su oko 60% da će plombiranje jed­nog zuba pokrenuti karijes u onima do njega, i to u slije­dećih nekoliko godina. (Ova teza se već dugo provlačila u alternativnim krugovima, a sada sa sigurnošću znamo da je baš tako.) Ukratko, plombiranje djeluje kao nekakav okidač za daljnje kvarenje preostalih zubiju. Plombiranje kao potencijalno štetna radnja... Više je mogućih razloga. Priprema zuba podrazumijeva brušenje, a to ponekad (slučajno ili ne) obuhvati i susjedne zube. Sva­ko brušenje (i izlaganje visokoj temperaturi) predstavlja stres za zub, pa i manju otpornost u budućnosti. Možemo i špekulirati da saniranjem jednog zuba tijelo samo prebaci problem na novu lokaciju, obzirom da pre­hrambene navike vjerojatno nisu korigirane. Nešto slično događa se kod malignih bolesti. Nakon uklanjanja primarnog tumora organizam jednosta­vno izvrši preraspodjelu problema i metastaze osvanu pos­vuda.

Idealno rješenje je izbjegavanje svakog šećera. Sve ostalo je sukob s vatrom, koja se teško gasi. Zubari znaju pomirbeno konstatirati da plombiranje nije nešto idealno, ali bolje od toga trenutno nemamo. Zado­vo­ljavajuća utjeha? Doduše, u zadnje vrijeme postoje i zu­barske tehnike, koje stvaraju manje traume. (Puno skuplja opcija i luksuz za mnoge.) Sa­mo, bolju tehniku nemojte ni­kada zvati preventivom u bilo kojem smislu. Činjenica da se podvrgavate zubarskom zahvatu, pa bio on i manje invazivan, zapravo uvijek znači da ste negdje ranije već pogriješili.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]

Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!