Budući vlasnici pasa često nam se obraćaju sa ovim pitanjem. Kada se donose odluke o kupnji psa, pojavljuju se mnogi problemi o kojima prije nismo ni razmišljali. Ukoliko kupujete rasnog psa, prvo se treba odlučiti za pasminu. Pri tome treba uzeti u obzir veličinu psa kao i njegov karakter. Kupnja rasnog psa, za razliku od nabave mješanca, trebala bi garantirati karakter i izgled. Naime, ukoliko je pas rasan, točno se zna koliko će narasti, kakva je narav za tu pasminu tipična, te kako treba izgledati. Važno je znati i koje se pse može držati vani, a koji su predviđeni isključivo za držanje u stanu te i to uzeti obzir. Ako želite psa čuvara, imate kuću s okućnicom, odabrati ćete većeg psa, sa predvidivim karakterom i jasno, krznom koje će ga štititi i od hladnoće i od vrućine. Ukoliko želite kućnog ljubimca, koji će se premještati uglavnom sa kauča na fotelju, odabrati ćete nešto manjeg psa, preferirati ćete psa koji se šiša (jer je tada manje opadanje dlake). Naravno da ovo nije pravilo. No činjenica jest da svaki, pa i najveći pas može držati u stanu, ali neki se psi jednostavno ne mogu držati vani. Dakle, vaša stambena situacija prva vam suzuje izbor pasa koji dolaze u obzir. Drugo pitanje jest pitanje mužjaka ili ženku. Uglavnom se preferiraju mužjaci, a to samo zato što se za razliku od ženki ne tjeraju. No treba imati na umu da za kućnog ljubimca tjeranje kod ženki i nije neki problem, jer to traje samo 3 tjedna i to dva puta na godinu. Ukoliko je kujica u stanu, nije je problem pripaziti. Ovdje bih naglasila da osobno često preporučuje ženke posebno novim vlasnicima. Naime, kujice su umiljatije, nježnije i što je još važnije mnogo su lakše za odgojiti, a posebno ako s radi o velikom psu. Karakter psa je možda najvažniji, a vrlo često o tome ne razmislimo dovoljno. Nisu svi psi umiljati i strpljivi, velike su razlike u temperamentu. Karakter psa djelomice je predodređen pasminom, ali unutar iste pasmine postoje značajne razlike. Štene koje prvo iz legla dotrči vidjeti pridošlice, obično je štene čvrstog karaktera tzv. "vođa čopora". Iako je takvo štene većini ljudi najatraktivnije nije uvijek dobar izbor, posebno za novopečene vlasnike pasa. Početnici će se lakše snaći sa pasivnijim štenetom koje se u leglu drži nekako u sredini. Važno je da je štene zdravo, da mu je dlaka sjajna, da nema iscjedaka iz očiju ili nosa, te da je dobro uhranjeno. Štene se uzima u dobi od 2 mjeseca, a najranije kada je staro 7 tjedana i treba biti okruglo kao "krafna", veselo, sa repićem gore. Svakako se treba raspitati da li je štene očišćeno od crijevnih parazita te da li je primilo prvo cjepivo. Danas možete kupiti bilo kakvog psa, na tržištu su zastupljene sve moguće, poznate i nepoznate pasmine pasa pa je odabir neupućenim utoliko teži. Pri odabiru psa najbolje je povesti sa sobom nekoga tko sa psima ima iskustva, pa ćete doma dovesti malo čudo na obostrano zadovoljstvo. Mješanci su priča za sebe. Često običavam reći da su to psi sa tri fakulteta. Gledaju vas pametno, razumiju skoro sve, samo što ne govore. Želite li odanog psa, koji će vam uvijek biti zahvalan što ste ga udomili, uzmite mješanku ili mješanca. Uzmite ga u dobi od 4,5 mjeseci kada se već može ocijeniti njegova veličina. I nezaboravite: mješanci imaju u genima zapisanu informaciju da se moraju umiliti čovjeku, jer na žalost, to im je na ulici bilo potrebno da bi preživjeli. Ukoliko ne želite izložbenog psa, udomite malog šarenog klempu i vidjet će te što znači kada vam se netko istinski veseli kada dođete doma...