Kroz prozore i vrata 'pobjegne' oko 20% zraka, dok istovremeno kroz spojeve stropova zidova i podova 'pobjegne' čak trećina količine zraka.


Potrošnja energije je sma­njena kroz visoku razinu nje­zine iskoristivosti. Da bi se to postiglo, pasivne kuće:
- su građene takvim ma­terijalima koji imaju izuzet­na toplinsko-izolaciona svojst­va i tehnologije koje sprje­čavaju toplinske mostove,
- imaju pojačano izolira­nu vanjsku stolariju, orijentiranu prema energetskim za­htjevima,
- imaju ugrađen sistem re­kuperacije zraka (izmjenjivač topline).

Uglavnom, gore navede­ne karakteristike su one koje označavaju jednu gradnju pa­sivnom. Zrak u zgradi je zagrijan na željenu tempe­raturu (20 °C) i svako njegovo propuštanje kroz ovoj­ni­cu zgrade, znači i direktan gubitak energije.

Valja uočiti da kroz prozore i vrata 'pobjegne' oko 20% zraka, dok istovremeno kroz spojeve stropova zi­do­va i podova 'pobjegne' čak trećina količine zraka. Pre­ostalih 50% gubitaka zraka se dešava kroz naoko zanemarive detalje (instalacije za vodu, ventilacija u sanita­­rijama, elektro utičnice...). Gu­bitak, odnosno propušta­nje zraka, znači i direktni gu­bitak energije koju smo prethodno potrošili za grijanje tog istog zraka. Dakle, povećavajući zrakonepropu­snost zgrade smanjujemo potrebu za energijom za gri­janje.

Osim što može značajno pogoršati energetsku bilancu zgrade, zrakopropusnost ovojnice može biti uzrokom i velikih građevinskih šteta. Naime, sa zrakom iz grija­nog prostora u konstrukciju ulazi i vlaga. Kako je izola­cijski materijal paropropustan, a ujedno i dobar izo­la­tor, to će se unutar njega vlaga iz zraka naglo ohladiti i pretvoriti u kapljice vode. Voda u konstrukciji nemi­novno znači i pojavu gra­đevinskih šteta.

Zrakonepropusnost pos­ti­že­mo postavljanjem parne brane između toplinske izolacije i unutarnje obloge pro­stora. Izuzetno je važno kva­litetno zalijepiti i zabrtviti sve spojeve parne brane, jer greške u ovom segmentu znače s jedne strane gubitak energije, a istovremeno i do­bitak neželjene vlage u konstrukciji.

Kako ove zgrade u us­po­redbi sa današnjom gradnjom troše i do 10 puta manje toplinske energije, ovakav ventilacijski sustav sa kvalitetnim rekuperatorom topline je dovoljan za nji­ho­vo grijanje.
Najčešće postavljano pi­ta­nje je: odakle je pasivna kuća opskrbljena energijom koja joj je potrebna, ako nije spojena na komunalnu energetsku mrežu? 

Odgovor je: prvenstveno od sunca. Od toplinske ener­gije sunca, na sličan način kao kod staklenika. Sunčeve zrake ulaze u objekt uglav­nom kroz velike jugu okre­nute staklene površine; di­rektno, bez ikakve dodatne opreme, od najčišćeg priro­dnog izvora energije. Pri­lagođavanje na tu vrstu energije nam je dostupno svima ali mora se planirati kod projektiranja. Zbog izu­zetnih svojstava toplinske izolacije materijala kojima smo gradili građevinu, ener­gija koja je ušla ne može nestati nego se zadržava unutar objekta. 

Pasivna kuća ’’dobiva’’ to­plinsku energiju također od tijela stanovnika kuće, od zagrijavanja koja nastaju ra­dom električnih uređaja, od kuhanja, itd. Sve skupa uzev­ši u obzir, ti tzv. sekundarni izvori energije imaju nemali udio u ukupnoj energiji unu­tar pasivnog objekta.