Kroz prozore i vrata 'pobjegne' oko 20% zraka, dok istovremeno kroz spojeve stropova zidova i podova 'pobjegne' čak trećina količine zraka.
Potrošnja energije je smanjena kroz visoku razinu njezine iskoristivosti. Da bi se to postiglo, pasivne kuće:
- su građene takvim materijalima koji imaju izuzetna toplinsko-izolaciona svojstva i tehnologije koje sprječavaju toplinske mostove,
- imaju pojačano izoliranu vanjsku stolariju, orijentiranu prema energetskim zahtjevima,
- imaju ugrađen sistem rekuperacije zraka (izmjenjivač topline).
Uglavnom, gore navedene karakteristike su one koje označavaju jednu gradnju pasivnom. Zrak u zgradi je zagrijan na željenu temperaturu (20 °C) i svako njegovo propuštanje kroz ovojnicu zgrade, znači i direktan gubitak energije.
Valja uočiti da kroz prozore i vrata 'pobjegne' oko 20% zraka, dok istovremeno kroz spojeve stropova zidova i podova 'pobjegne' čak trećina količine zraka. Preostalih 50% gubitaka zraka se dešava kroz naoko zanemarive detalje (instalacije za vodu, ventilacija u sanitarijama, elektro utičnice...). Gubitak, odnosno propuštanje zraka, znači i direktni gubitak energije koju smo prethodno potrošili za grijanje tog istog zraka. Dakle, povećavajući zrakonepropusnost zgrade smanjujemo potrebu za energijom za grijanje.
Osim što može značajno pogoršati energetsku bilancu zgrade, zrakopropusnost ovojnice može biti uzrokom i velikih građevinskih šteta. Naime, sa zrakom iz grijanog prostora u konstrukciju ulazi i vlaga. Kako je izolacijski materijal paropropustan, a ujedno i dobar izolator, to će se unutar njega vlaga iz zraka naglo ohladiti i pretvoriti u kapljice vode. Voda u konstrukciji neminovno znači i pojavu građevinskih šteta.
Zrakonepropusnost postižemo postavljanjem parne brane između toplinske izolacije i unutarnje obloge prostora. Izuzetno je važno kvalitetno zalijepiti i zabrtviti sve spojeve parne brane, jer greške u ovom segmentu znače s jedne strane gubitak energije, a istovremeno i dobitak neželjene vlage u konstrukciji.
Kako ove zgrade u usporedbi sa današnjom gradnjom troše i do 10 puta manje toplinske energije, ovakav ventilacijski sustav sa kvalitetnim rekuperatorom topline je dovoljan za njihovo grijanje.
Najčešće postavljano pitanje je: odakle je pasivna kuća opskrbljena energijom koja joj je potrebna, ako nije spojena na komunalnu energetsku mrežu?
Odgovor je: prvenstveno od sunca. Od toplinske energije sunca, na sličan način kao kod staklenika. Sunčeve zrake ulaze u objekt uglavnom kroz velike jugu okrenute staklene površine; direktno, bez ikakve dodatne opreme, od najčišćeg prirodnog izvora energije. Prilagođavanje na tu vrstu energije nam je dostupno svima ali mora se planirati kod projektiranja. Zbog izuzetnih svojstava toplinske izolacije materijala kojima smo gradili građevinu, energija koja je ušla ne može nestati nego se zadržava unutar objekta.
Pasivna kuća ’’dobiva’’ toplinsku energiju također od tijela stanovnika kuće, od zagrijavanja koja nastaju radom električnih uređaja, od kuhanja, itd. Sve skupa uzevši u obzir, ti tzv. sekundarni izvori energije imaju nemali udio u ukupnoj energiji unutar pasivnog objekta.
