Bilje sušimo na prozračnom i toplom mjestu u hladu. Ne nasjedajte pričama da se poneko bilje suši na suncu. Za tu svrhu idealni su čist tavan ili topla i prozračna soba.
Ovaj tekst nastavak je na prethodni o osnovama branja ljekovitog bilja. Naime, sve više ljudi mi u zadnje vrijeme postavlja pitanja o bilju koja mi se čine banalna, no činjenica je da se sve više ljudi zanima za ljekovito bilje. Među njima je i jako puno onih koje možemo svrstati u grupu potpunih početnika.
Dakle, nastavljamo s osnovama, ovog puta možete saznati kako pravilno sušiti ljekovito bilje!
Za početak, dio biljke koji beremo mora biti ubran u fazi života biljke kada je ona najljekovitija (o čemu sam pisala u prethodnom članku). Nadalje, vrlo je bitno da su od zadnje kiše prošla minimalno tri dana, jer tako biljka nema u sebi nepotrebnu vodu i neće nam pocrniti prilikom sušenja.
Cvijeće, sjemenje, stabljike i listove sušimo tako da ih rasprostremo u vrlo tankom sloju. Idealno bi bilo da se poslažu stabljika do stabljike, bez da se dodiruju. Kada, primjerice, beremo koprivu zbog lista, nećemo otkidati list po list. Ubrat ćemo gornju trećinu biljke (kod koprive idealno je 10-ak centimetara vršnog dijela) i rasprosrti ih lagano jednu do druge. Svaki dan minimalno jednom bilje treba preokrenuti. Kada se posuši, usitni se rukama i pohranjuje u papirnatu ambalažu. Ako smo ubrali veliki dio biljke (npr. 30 cm), pričekat ćemo da se sve posuši te nakon toga rukom smrviti i skinuti lišće, a stabljike baciti. One nisu toliko aktivne za ljekovite svrhe, a dobro će nam doći u kompostu.
Bilje sušimo na prozračnom i toplom mjestu u hladu. Ne nasjedajte pričama da se poneko bilje suši na suncu. Idealan je od prašine čist tavan ili topla i prozračna soba. Bilje nećemo mljeti u prah i nepotrebno jako usitnjavati, jer se time brže gube ljekovite tvari.
No, korijenje (koje se kopa sada, u jesen) nećemo moći tako lako osušiti na tavanu, jer su temperature nedovoljno visoke i zrak je pun vlage. Osim toga, korijenje je i puno deblje, pa ćemo se poslužiti pećnicom kao izvorom topline. Temperature ne smije prelaziti 35-40 stupnjeva Celzijusa jer ćete u protivnom korijenje speći, a ne osušiti.
Dakle, postupak je sljedeći: u veliki lim staviti papir za pečenje, pa neki deblji karton i snop papira, pa ponovo papir za pečenje. Lagano na lim rasprostrti korijenje koje smo usitnili na trakice, upaliti pećnicu na 40 stupnjeva, staviti bilje unutra, ostaviti vrata od pećnice poluotvorena i sušiti barem dva dana po 4-5 sati ili dok korijenje nije suho.
Papir smo stavili zato da se bilje ne speče od pretjerano zagrijanog lima. Vrata smo ostavili poluotvorena da nam se korijenje ne skuha, a kasnije i speče. Kada je potpuno suho, pustimo da se ohladi i spremamo u papirnatu ambalažu.
Dakle, postupci za sušenje su, kao uostalom i sve ostalo vezano uz ljekovito bilje, vrlo jednostavni. Potrebno je samo htjeti, a prave informacije će već doći!
