Većina osoba koja ima "naučenu" nesanicu često se budi noću. Što ćemo najprije učiniti? Dobro i pažljivo saslušati osobu koja nam se obratila, vodeći je odgovarajućim i ciljanim pitanjima do željenog zaključka. Mora se itekako paziti da nije ta osoba slučajno "kratkospavač". Naime, njima je dovoljno malo sati spavanja (4-5 sati), da bi poslije buđenja bili spremni za dnevne napore, raspoloženi su i odmorni te odlično funkcioniraju. Puno je poznatih osoba pripadalo grupaciji kratkospavača. Tako da s vremenom razvilo jedno stajalište, naročito u Americi, da je spavanje gubitak vremena. Često se desi da okolina, primijetivši da je njihov član obitelji ranom zorom budan, sugerira mnoge prijedloge uključujući i traženje savjeta liječnika. Tu liječnik ima svoju ulogu. Odgovarajućim metodama vidjet će da se radi o kratkospavaču, objasnit će "pacijentu" i obitelji o čemu se radi i sve će biti u redu. Treba isključiti postoji li stvarna nesanica ili se ne spava iz drugih razloga, kao što je npr. neprirodan raspored spavanja, stres, smjenski rad i niz drugih okolnosti. Treba isključiti i pojavu tzv. "umišljene nesanice". Termin "umišljena nesanica" je pod navodnicima. Naime, ti ljudi iskreno misle da ne spavaju, ali se, kako izjavama bližnjih, tako i objektivnim metodama-pretragama, ustvrdi da isti dobro spavaju. Tu grupu treba "pratiti", tj. kontrolirati, jer pokazalo se da u ovoj populaciji "tinja" budući nespavač. Eto, opet nije sve baš tako jednostavno. Stvar može biti složenija ako se radi o poremećaju spavanja uslijed više uzroka, pa, ako se to utvrdi, slijedi medicinski pristup i "borba na više frontova". Treba isključiti i neke rijetke uzroke nesanice uključujući i one koje se javljaju još u dobi djetinjstva, i druge. Kada je sve to učinjeno, kako liječiti ovu tzv. "naučenu nesanicu"? Ako bi pojednostavili odgovor - taj odgovor bi bio: Formirati životni stil (postoje sheme za isti) te uvesti pacijenta u tzv. strategiju ponašanja, točne preporuke za higijenu spavanja, uvesti ga u tehnike koje se u tim slučajevima primjenjuju (recimo tehnike samokontrole, relaksacije i druge). Oprezno, na osnovi odgovarajućih procjena, uvesti, kao dodatnu pomoć i medikamentoznu terapiju, više kao jednu laganu potporu.