Imunitet fizički neaktivnih je zastrašujuće loš. Takvi najlakše podlegnu gripi, pa makar ne znam koliko pazili da im ne kašlju u lice
Dobrano smo zagazili u jesen. Dani su sve kraći, hladna bura štipa po kostima, a ni snijeg nije daleko. Kao da su hrpe lišća zatrpale toplo ljeto i kao da se globalno zatopljenje događa negdje drugdje. Doduše, plodovi jeseni nas vesele, pogotovo puste vreće krumpira i kapule. (Pire ili pomfrit?)
Nešto manje oduševljenje skopčano je s troškovima grijanja. Vražji razdjelnici! Puno ljudi mi kaže da ih u ovo doba hvata depresija. Previše se razmišlja, a višak misli lako skrene u krivom pravcu. Najradije bi prespavali do proljeća, baš tamo do prvih visibaba. Ha, možemo zavidjeti medvjedima ili drveću, koji upravo započinju malo duži odmor, ali mi smo ipak osuđeni da premostimo zimu u koliko-toliko budnom stanju. Zapravo, malo više budnosti ne bi škodilo.
Nekakav standard jesensko-zimskih dana izgleda, otprilike, ovako: izlazak izvan stana svesti samo na najnužnije, grijanje uz peć i stalno žvakanje (komadić buta, prošarana panceta ili prekoredna sarma) u dugačkim razdobljima dokolice, neumjereno pritiskanje daljinskog upravljača (Grrr, brzo se kvare.), pa i produženo kunjanje nakon zimskih masnih obroka. Blažena hrana i blažena toplina. Dakle, od infekcija se čuvamo hermetičkim zatvaranjem u 4 zida, a “jaka” zimska hrana predstavlja dodatnu zaštitu. Dobitna kombinacija, zar ne? Virusima ulaz zabranjen… Ups!
E, sada, koliko zavlačenje u toplu pećinu i nekakva (polu) hibernacija uz škrinju svinjetine ima smisla? Trebamo li preslikavati medvjeđi zimski san? Postoji nekakvo narodno vjerovanje da snijeg i hladnoća podrazumijevaju duple obroke s puno masti. To nam pomaže da preživimo zimu. Takva logika ima smisla ako ste drvosječa ili radite druge teške poslove na otvorenom. Ako snijeg promatrate samo kroz prozor ili uživate u zimskoj čaroliji Begovog Razdoblja, gledajući reportere Dnevnika kako bespomoćno pocupkuju na -20, tada će vam dodatne kalorije predstavljati samo i jedino balast. Zavaravanje o “teškim kostima” ne može trajati unedogled. Vagu ne možete prevariti. I ne manje važno, dodatno salo vas neće sačuvati od infekcija. Dugotrajno zatvaranje u kuću još manje.
Najdeblji su i najranjiviji. Imunitet fizički neaktivnih je zastrašujuće loš. Takvi najlakše podlegnu gripi, pa makar ne znam koliko pazili da im ne kašlju u lice.
Znate li da oni, koji se kupaju u moru usred zime, najmanje obolijevaju? Naravno da ne kažem da je to opcija za sve, ali ono malo zubatog sunca svakako bi si trebali priuštiti. Razmislite da vam noćna mora onih ljudi iz Života na vagi vrlo lako može postati okrutna stvarnost.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
