Službena medicina ne pridaje veliki značaj problemima elektrosenzitivnih osoba. Dapače, spremna je sve proglasiti imaginarnim bolestima. A kada nečega nema, o tome ne treba ni raspravljati. Međutim, saznanja te iste medicine navode i na sasvim drugačija razmišljanja. Prema njemačkim izvorima, čak i slabo elektromagnetsko polje NEGATIVNO UTJEČE NA PRODUKCIJU MELATONINA, a znamo da ovaj hormon štiti od raka. Još interesantnije je da elektromagnetsko polje može izazvati alergijsku reakciju i slične promjene u tijelu (poput oslobađanja histamina) kao i kod nekih uobičajnih alergena. Rekli bi, struja kao pelud. A bojim se da je to tek vrh ledenog brijega. Znate, prije pedesetak godina smatralo se da su rendgenske zrake gotovo bezopasne, pa su u nekim trgovinama obućom x-zrakama mjerili dužinu stopala. Danas to djeluje zastrašujuće, jer znamo da i NAJMANJE IZLAGANJE DOPRINOSI AKUMULIRANJU RIZIKA. Vučem paralelu, jer bojim se da će buduća saznanja o struji dovesti do velikog revidiranja sigurnosnih stavova, kao i kod rendgenskih zraka. Poduzimanje sigurnosnih mjera nameće se samo po sebi. Opasnost od elektromagnetskog polja u kućnom okruženju dolazi od uređaja i električnih žica. Prosječne izmjerene vrijednosti kreću se od 0,01 do 0,2 mikrotesla. No, vidjeli smo da vas neki aparati mogu „pržiti“ i NEKOLIKO STOTINA PUTA VIŠE. (Fenirate li često kosu?) A spavaće sobe su možda i najosjetljivije zone. Električni satovi tu ne spadaju, a POGOTOVO NE U BLIZINI GLAVE. Izbjegavajte metalne krevete (koji djeluju poput pojačala elektromagnetskog polja) i električne termofore. ODMAKNITE KREVET OD STRUJNIH ŽICA U ZIDU. Zapravo, sve električne uređaje trebalo bi noću isključiti. Nažalost, time nećete postići sve željene učinke, jer će utjecaj strujne mreže ostati nepromijenjen. Danas već postoje spravice (dosta skupe), koje prekidaju sve strujne tokove u stanu nakon gašenja zadnjeg svjetla. Drugim riječima, elektromagnetsko polje neće prijetiti niti iz zidne instalacije. (Za ponovno uspostavljanje strujnog optoka dovoljno je uključiti neki od potrošača i pričekati nekoliko sekundi.) Elektrosenzitivne osobe obično se žale na fluorescentnu rasvjetu, ali i na kompjutorske uređaje. Međutim, računala su manji problem nego što se misli (jačina elektromagnetskog polja ne prelazi 0,2 mikrotesla na udaljenosti od pola metra), POGOTOVO NAKON UVOĐENJA LCD MONITORA. Laptop nije opasan, ukoliko ima pogon na baterije. Ali, ako ga priključimo na struju preko adaptera, NJEGOVO ZRAČENJE OPISUJE SE KAO ENORMNO, ukoliko uzemljenje nije provedeno. Čak i vožnja automobilom može vas dosta „ozračiti“. Kod nekih Volvo modela utvrdili su snažno elektromagnetsko polje jačine 12-18 mikrotesla, S NAJVIŠIM VRIJEDNOSTIMA KOD VOZAČEVIH NOGU. (Ovo ne znači da su drugi tipovi automobila bolji ili lošiji po ovom pitanju. Znači samo da je ovaj problem zanemaren. Možda slučajno, a možda i namjerno.) Općenito, auti sa stražnjim pogonom su rizičniji. Posebno osjetljive osobe nalaze problem i u auto-gumama, odnosno u njihovom magnetiziranom čeličnom ojačanju. Okretanje kotača onda izaziva pulsirajuće elektromagnetsko polje. Što se tiče elektro-vlakova, „ZRAČENJE“ U VAGONIMA JE NAJJAČE NA KRAJEVIMA, oko 2 mikrotesla. Ne zaboravimo, i to je dosta više od (trenutno važećih) sigurnosnih vrijednosti u mnogim zemljama. Ono što je sigurno, gušenje tzv. elektromagnetskim smogom uzima maha. Napredak nauke steže nas sve više. Uostalom, tko je spreman odreći se blagodati strujne svakodnevice? Struja – temelj života ili ulaznica za pakao?