Prvo treba svim sredstvima ukazati na bolest (izmisliti je ako ne postoji) i predimenzionirati njenu opasnost
Strah od bolesti brutalno se iskorištava. Podgrijavanje javnosti oko novih lijekova u detalje je razrađeno, a sprega medicine i farmacije obiteljski je bliska. I to ne baš u dobrom smislu. Zli jezici već dugo govore da je ta sprega ponekad i mafijaškog karaktera. Pa, i nisu daleko od istine.
Svaki novi lijek prolazi svoju proceduru prije izlaska na tržište. Cijela mašinerija ima svoj jasan cilj i svoje metode. Marketing započinje možda i 5-10 godina ranije. Treba dobro pripremiti i liječnike i buduće korisnike. Ugrubo gledajući, shema djelovanja podijeljena je u 4 faze.
Prvo treba svim sredstvima ukazati na bolest (izmisliti je ako ne postoji) i predimenzionirati njenu opasnost. Kontinuiranom i agresivnom edukacijom liječnika stvara se stanje naglašenog iščekivanja spasonosnog preparata. Podgrijava se atmosfera da je ciljana bolest opasna i nedovoljno dijagnosticirana. Plasiraju se novi upitnici za pacijente, koji će ukazati na sve opasnosti od bolesti, za koju će, eto, uskoro postojati rješenje.
Sada dolazimo do onoga, što se inače naziva „detaljna i skupa istraživanja“. Koliko puta ste čuli o potrošenim milijardama na takav način, sve kako bi nam u budućnosti bilo bolje? O kvaliteti tih istraživanja već odavno kruže grozomorne priče.
Više urednika najprestižnijih svjetskih medicinskih časopisa već je govorilo kako čak 70% takvih istraživanja predstavlja čistu manipulaciju. Pogotovo se kliničkim istraživanjima više ne može vjerovati. Jednostavno, farmaceuti očekuju da za uloženi novac dobiju rezultate, koji će lijek prikazati u izvrsnom svjetlu. Kao novo čudo. Daleko je to od kvalitetne i normalne znanosti, ali eto, to danas tako funkcionira. Znači li to da je znanost nesposobna da smisli bolje lijekove ili to ne želi? U realnosti, vaše dugotrajno zdravo stanje za njih je propast.
Kruna cijelog procesa je odobrenje za stavljanje lijeka na tržište. O tome odlučuju ekspertne komisije, koje bi zaista trebale biti nezavisne u svom radu. (Imajte u vidu da temelj za njihovu odluku predstavljaju već dovoljno „frizirani“ izvještaji iz prethodne dvije faze.) Ali, ni tu se ništa ne prepušta slučaju. Većina članova je usko povezana s proizvođačima lijekova, u financijskom i bilo kojem drugom smislu. Treba li vjerovati u kvalitetu njihovih odluka, o čemu će kasnije možda ovisiti životi milijuna ljudi?
Sada još treba samo motivirati liječnike da propisuju lijekove. Ni tu se ne štedi. Američki istraživački novinari ističu da uopće nisu rijetki liječnici, kojima izdašno izdavanje recepata donosi preko 100.000 dolara godišnje ekstra zarade. Da li vam je sada jasno zašto su lijekovi skupi? I zašto neke nove terapije koštaju pravo bogatstvo? A budite uvjereni da će sve biti još i skuplje. Kada je u pitanju glad za novcem, samo nebo je granica.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
