Zdravstvo sve više postaje skupa roba, a tu se sirotinja ne uklapa. Mužnja novaca na razne načine postajat će iz dana u dan sve veća
Svi nas plaše nekim milijardama, pa i ministar zdravstva. Riječ je o zdravstvenim dugovima, koji su već prešli 8 milijardi kuna. Dok za Agrokorove dugove još i postoji neka (slaba) nada da ih nećemo trebati solidarno otplaćivati, oni zdravstveni zasigurno nas neće mimoići. Trebat će ih platiti, ovako ili onako. Povećati prihode, smanjiti rashode ili nešto treće?
Dakle, za otplatu ovih dugova postoji nekoliko scenarija. Jedan od njih predviđa povećanje prihoda na osnovi rasta nameta na cigarete, alkohol i kocku. Za mjere ovakve vrste možda je i najlakše senzibilizirati javnost (pušači su uvijek bolesni, pa to trebaju i platiti), ali ima tu jedna caka. Sve ovo je već žestoko oporezovano, a siguran sam da nitko ne želi svoje poroke plaćati skuplje. Kakve koristi od viših cijena, ako će nakon toga procvjetati siva zona, a susjedne (jeftinije) zemlje postanu glavni izvor nabave? Netko će možda reći da će tako (možda) biti manje pušača i alkoholičara. To bi bilo hvale vrijedno, ali zapitajte se jeste li spremni (nekim novim porezom) popuniti dodatni manjak u proračunu, koji bi tako nastao?
Druga mogućnost je animiranje onih, koji još nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje. Tih nije malo. Mogla bi se uvesti obaveza, a mogli bi se i dodatno pročešljati oni, koji tu policu uživaju besplatno. Poskupljenje se već dugo najavljuje, ali što kada je privatna konkurencija već sada po mnogočemu povoljnija.
Valjda umjesto toga, najavljuju se smanjenja prava u okviru obveznog osiguranja (veća participacija za neke preglede i bolničko liječenje i sl.) i puno veći akcent na zdravstveni turizam, koji će imati prioritet pred nama, običnim smrtnicima. Liste čekanja bit će još duže. Ionako smanjena prava sve teže i sporije ćemo ostvarivati. Privatizirat će se, doslovno, sve. Za one koji to ne budu mogli platiti nema dobrih vijesti. Zdravstvo sve više postaje skupa roba, a tu se sirotinja ne uklapa. Mužnja novaca na razne načine postajat će iz dana u dan sve veća.
Jasno je da uz sadašnji nivo zdravstvene potrošnje nema stabilizacije sustava. Poseban uteg predstavljaju nemjerljivo skupe terapije za osobito teške bolesti.
Takvi lijekovi (koji su skupi zbog premale proizvodnje, ali i osobite pohlepe), na žalost, pružaju daleko lošije rezultate, nego što bi to čovjek po cijeni očekivao.
A što ako bi postojala mogućnost izbora nekog alternativnog tretmana, koji košta, recimo, upola manje? Odreknete se skupog tretmana i pristanete na nešto drugo. Zašto zdravstveno osiguranje ne bi pokrivalo ovakve jeftinije opcije, ako pacijent na njima inzistira? Znam da bi otpori bili veliki, farmacija sa svojim satelitima je navikla da nas drži u kliještima ovisnosti. Ali, ideja sigurno podrazumijeva uštede, a to je ono što tražimo poput malo vode u pustinji. Mogućnost izbora za pacijente uvijek je dobrodošla, a sklon sam vjerovati da krajnji zdravstveni rezultati ne bi bili lošiji od onih koje imamo danas..
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
