Nekada je bilo prilično normalno da djeca prebole ospice. Od toga se nije umiralo i oko toga se baš nitko nije naročito uznemiravao. Otkad postoji cjepivo, retorika se naglo izmijenila. Podaci o milijunima mrtvih osvanuli su preko noći. Onih s oštećenim mozgom navodno je i puno više. Kaos u informacijama je potpun, ali ne mogu svi biti u pravu.
Teza o svojevrsnoj blagotvornosti ospica postoji već desetljećima. I u medicinskoj literaturi postoje dokazi kako preboljene ospice (ali i zaušnjaci, rubeola i vodene kozice) smanjuju rizik od kroničnih bolesti u odrasloj dobi. Tu se posebno misli na rak, artritis, ekceme i psorijazu. Prema zadnjim saznanjima, zaštitna uloga proširila se i na srčane bolesti. Izgleda da dječje zarazne bolesti (koje obično prolaze bez ikakvih posebnih tretmana) imaju važnu ulogu u zdravom odrastanju. To je jedna strana priče.
Ali, naravno da ne mogu reći da ospice ponekad nisu opasne. Prije svih, ugrožena su pothranjena djeca. Djeca imućnijih obitelji su ranjiva ako su ozbiljno bolesna (rak, upala pluća i sl.) ili uzimaju lijekove, koji djeluju na slabljenje imunološkog sustava. Rizik od komplikacija i smrti bitno je veći ako se visoka temperatura suzbija lijekovima. Umor, groznica i osip su simptomi, koji najbrže i najlakše prolaze uz dosta odmora i bez ikakvih dodatnih tretmana. Jedini umrli tijekom epidemije ospica u Engleskoj prije 4 godine bio je u dobi od 25 godina (što je dodatni rizik), bio je ozbiljno pothranjen, bolovao je od kroničnih bolesti i trošio obilje lijekova. Smrt je dodatno pobudila histeriju u javnosti, makar se znalo da je polovica oboljelih bila cijepljena. Pa, ipak, ovakve situacije uvijek koriste propagatori cijepljenja. Mislite da nam žele dobro?
O kombiniranom cjepivu MMR (u kojem postoji i komponenta protiv ospica) već je puno toga napisano. Kada je dr. Wakefield dokazivao povezanost ovog cjepiva s autizmom, farmacija i mediji su ga razapeli s neviđenom brutalnošću. Dotakao je tamo gdje nije smio. Prvo ga je sud (za koji se kasnije pokazalo da je imao ozbiljan sukob interesa s industrijom cjepiva) osudio zbog neprofesionalnog ponašanja, ali je kasnije Viši sud ove zaključke proglasio pogrešnima. Pokazalo se da su sigurnosne provjere ovog cjepiva bile mizerne, a industrija cjepiva do današnjeg dana nije provela studiju u kojoj bi se usporedila pojavnost autizma kod cijepljenih i necijepljenih. (Kažu da bi takva studija bila skupa i neetična.) A za sve one slučajeve, gdje se neposredno iza cijepljenja počnu iskazivati simptomi autizma, kažu da se radi o pukoj slučajnosti. Dakle, to bi se dogodilo s cjepivom ili bez njega. Zanimljivo, takva “slučajnost” već se dogodila milijune puta.
