Samo trčanje uvijek započinjemo šetnjom po lokalnom šumarku u blizini mjesta gdje namjeravamo trčati, što je svojevrsno zagrijavanje. Osim što se pas zagrije, obaviti će nuždu tako da ne moramo zastajkivati kasnije kada jednom počnemo trčati..dogodi se i to...i zato je vrećica za sakupljanje izmeta obavezan dio opreme ako trčite sa psom.

Treba paziti da pas ne jede barem tri sata prije trčanja. I najmanje sat nakon. Pas mora biti zdrav, a posebnu pažnju treba posvetiti njezi noktiju i jastučića na šapicama upravo zbog podloge na kojoj trčite. Na žalost, u Rijeci je to najčešće asfalt, pa treba posebno paziti jer psi trče bosi, nemaju tenisice koja ublažavaju udarce i povećavaju grip sa podlogom. I za njih je bolje da trče po makadamu, a naravno da su trail staze ono najbolje i najprirodnije.

U periodu navikavanja na usporedno trčanje sa vlasnikom može se koristiti običan povodnik koji držite u rukama , što značajno otežava trčanje. Kada se pas navikne na trčanje i zna da ne smije naglo potezati, bolje je koristiti povodnik koji je vezan vlasniku oko pojasa kako bi ruke bile slobodne.

Trčanje se ne preporučuje prije no što je kostur psa u potpunosti razvijen, sto ovisno o veličini psa nastupa od dobi od 6, pa sve do 18 mjeseci kod pasa velikih pasmina.

No, na hod na povodniku psa treba početi učiti mnogo ranije. Nije uvijek jednostavno, posebno se svašta događa u početku dok se i čovjek i pas navikavaju da trče zajedno.
Moja kujica ponekad elegantno kaska uz mene kao balerina, digne rep, ispruži vrati i izgleda naprosto kao da joj ništa drugo u životu ne treba. Ponekad se gega kao mali vepar, lamata i guzom i glavom lijevo-desno do te mjere da se i ja počnem osvrtati oko sebe po­kušavajući ustanoviti što joj smeta. Tada izgledamo vjerojatno kao da imamo nekakav cirkuski performance, no sve je to dio navikavanja psa na trčanje. Također, naučile smo se da ona trči s moje lijeve strane. Razlog tome je što po pravilima u prometu moramo trčati automobilima u susret, a u tom je slučaju pas zaštićen odnosno nalazi se između mene i automobila.

Zbog navikavanja na ljude i pse, psa treba već dok je mali voditi u šetnje tamo gdje ih ima, kako bi se navikao da se ne može skočiti u krilo svakom prolazniku i da ne možemo svakog psa kojeg sretnemo uzeti s nama doma. Pri susretima i mimoilaženjima, unatoč tome što je povodnik oko mog pojasa, skratim ga dodatno rukom i držim je tik uz sebe. Naravno pritom joj objašnjavam: “Ne, i nemoj, mali je, dobar je, beba je.... “ Ipak, pravi efekt nemaju moje riječi već ogrlica oko njenog vrata i čvrsto držanje povodnika. Zato treba psa početi navikavati na hodanje na povodniku i mnogo ranije nego što će početi trčati sa vama. Već psa od nekoliko mjeseci treba učiti da hoda uz vas, a sa 6 mjeseci krenuti sa trčkarenjem po nekoliko stotina metara. Jednako kao u školi trčanja za nas - malo trčkaraj, malo hodaj pa sve više trčkaraj.