Ukoliko Vam se čini da je ulaganje u dionice prerizično za Vaš ukus, bez obzira koliko je to profitabilno i koliko potencijal zarade se nudi, onda je jedno od dobrih rješenja koje stoje na raspolaganju ulaganje u otvorene investicijske fondove koji i kod nas pomalo ulaze u praksu. Razjasnimo prvo pojam investicijskog fonda. Dakle radi se osnivanju "firme" kojoj bi smisao bio da skupi novac od većeg broja ulagača i da taj zajednički kapital investira u vrijednosne papire, te eventualno u nekretnine (u nekim posebnim slučajevima) radi ostvarivanja profita na burzovnim špekulacijama i dividendama i kamatama. Obično se radi o većem broju ljudi i iznosima kapitala koji onda omogućuje veću disperziju ulaganja čime se značajno umanjuje rizik i povećava sigurnost uloženog kapitala, ali se s druge strane isto tako smanjuje potencijal zarade. Stopa zarade kod fondova je od 5 do 15% godišnje premda je naravno i drukčijih primjera, sa manjom zaradom ili gubitkom, te većim stopama prinosa koji ovise i o kojem se fondu radi, o sposobnosti fond menedžera koji upravlja tim fondom, ali i o stanju na tržištu kapitala. Fondom dakle upravlja društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje je tvrtka specijalizirana za obavljanje takve djelatnosti i koja za svoje usluge dobiva naknadu koja se kreće do 3.5% od ukupne imovine fonda kojim društvo upravlja. Fondovi se inače dijele na zatvorene i otvorene investicijske fondove i razlika između tih dvaju oblika je ogromna. Zatvoreni fond je pravna osoba koja ima definirani temeljni kapitala kao i svaka druga tvrtka, upisan u sudski registar trgovačkog suda gdje je osnovan i registriran i izdane dionice kojima se trguje na nekom organiziranom tržištu kapitala ili burzi. S druge strane, otvoreni fond nema pravne osobnosti i osniva se prikupljanjem kapitala javnom prodajom koja traje stalno, dakle uvijek se može doći i uložiti kapital u taj otvoreni fond bez obzira kad je osnovan, ali isto tako i zatražiti isplatu tog kapitala kad god želite, u roku od 7 dana fond je to dužan učiniti. Vrijednost udjela se svakodnevno objavljuje u medijima, radi se o knjigovodstvenoj vrijednosti imovine podijeljenoj s broje izdanih udjela fonda. Dakle recimo da kupite udjele po 100 kn prilikom osnivanja fonda, plus obično je 5% ali može biti i manje ulazne provizije, Vaš je trošak nabave 105 kuna. za npr 8 mjeseci trebate novac ili jednostavno želite uzeti novac za neku drugu varijantu, vrijednost udjela je npr 114 kn. Vaša je zarada 9% u 8 mjeseci što je preko 13% na godišnjoj razini. Dakle prednost otvorenog fonda je u velikoj likvidnosti jer je on sam dužan od Vas otkupiti Vaše udjele i isplatiti Vam novac i to u roku od tjedan dana. Radi se o velikom institucionalnom ulagaču koji ima kapital koji mu omogućuje veliku disperziju ulaganja i manji rizik za ulagača, ali prihodi od 30 ili 50 % ili više na godišnjoj razini, koji se se često zbivali kad ulažete u dionice, kod fondova su samo teoretska mogućnost upravo radi velike disperzije. Po našem zakonu, ulaganje u strane vrijednosne papire legalno je omogućeno samo fondovima, dok je građanima to još uvijek zabranjeno. Za kraj, naravno, zaključak....Da li je ovo najbolja varijanta? Kako za koga, to je prilično individualno, ovisi o Vašim željama i ciljevima, te o stupnju Vama prihvatljivog rizika, ali je definitivno jedna od boljih opcija za one koji bi štedili uz manji rizik, a radi se o novom proizvodu koji bi valjalo upoznati i razmotriti...Ipak i tu treba biti oprezan jer nije niti izbor otvorenog fonda baš jednostavan jer ih ima prilično na našem tržištu, a teško je razlučiti jedan od drugog, ali to je već tema za neki drugi članak...možda i za naredni broj Burze.