Živa iz amalgamskih plombi nerijetko nagriza samu srž imunološkog sustava. Ništa čudno, ako se prisjetimo da je živa po otrovnosti prva pratilja plutonija. Dakle, što se dešava? Imunološki sustav sadrži vrlo važne T-limfocite i B-stanice. Vrlo općenito govoreći, od brojnih podvrsta T-limfocita, najvažniji su oni s oznakom T4. Zovu ih "pomagači", a zadatak im je identifikacija svega onoga što ugrožava opstanak. STANICE RAKA, MEĐU OSTALIM. Bez njihovog obilježavanja, B-stanice ("ubojice") ne mogu eliminirati napadače. U slučaju AIDS-a, sustav obrane je totalno krahirao. Iako B-stanica ima sasvim dovoljno za uništavanje prijetećih virusa, stanica T-limfocita nedostaje. U takvim okolnostima, virusi će ostati pošteđeni i ništa ne sprečava razmahivanje širokog spektra infekcija. S druge strane, funkcija T8-limfocita sastoji se u onemogućavanju B-stanica (koje su vrlo proždrljive) da napadaju normalna tjelesna tkiva. Dakle, manjak T8-limfocita može dovesti do razjedanja zdravih stanica, pa nastaju autoimunološke bolesti (npr. multipla skleroza). Povezanost amalgama i količine T-limfocita je dokazana. Tako su, u okviru jednog kalifornijskog istraživanja, ispitali obrambene snage jednog mladića sa 6 amalgamskih plombi. Dakle, 47% svih njegovih limfocita činili su T-limfociti. Nakon što su mu sve živine plombe uklonjene, T-LIMFOCITI SU NARASLI NA IMPRESIVNIH 73% (PORAST OD PREKO 50%). Očito, živa u ustima je vrlo ozbiljno žarište, daleko ozbiljnije nego mnogi pretpostavljaju. Štoviše, jedan drugi istraživač iz Colorada, Hal Huggins, napisao je i knjigu na tu temu pod naslovom "Sve je u vašoj glavi". Prema ovom izvoru, PORAST T-LIMFOCITA NAKON UKLANJANJA AMALGAMA DOSIŽE IMPRESIVNIH 100-300%. To bi moglo značiti da živine plombe imaju značajnu ulogu u pojavi ili pogoršanju alergija, pa čak i leukemije. LEUKOCITI KOD BOLESNIKA S LEUKEMIJOM NERIJETKO SE NORMALIZIRAJU NAKON PAŽLJIVO IZVEDENOG UKLANJANJA AMALGAMSKIH PLOMBI. Ima još… Živa je ponekad jedan od glavnih uzročnika neobjašnjivog kroničnog umora. Prema nekim saznanjima, ČAK 90% OVAKVIH KRONIČNIH STANJA ZNATNO SE POPRAVLJA NAKON UKLANJANJA AMALGAMA. Stupanj ozdravljenja ovisi o stupnju zatrovanosti živom i o udjelu drugih faktora, koji su doveli do stalnog umora. Biološki gledano, sve se lako može objasniti. Živa znatno smanjuje sposobnost eritrocita da raznose kisik. Da budem konkretniji, kod bolesnika s kroničnim umorom, OVA SPOSOBNOST JE UMANJENA ZA ZASTRAŠUJUĆIH 50%. Stalni manjak kisika stvara konstantni umor, pa makar npr. vrijednosti hemoglobina bile normalne. Trudnice su posebno ugrožene. Živa iz amalgamskih plombi trudnica vrlo brzo će prijeći na fetus, htjeli to ili ne. Tri dana nakon ugradnje amalgama, živa se pojavljuje u krvi fetusa i amniotičkoj tekućini. NAKON 15 DANA, OTROV JE VEĆ PRISUTAN POSVUDA-U PLACENTI, JETRI, BUBREZIMA… ČAK I U MOZGU! Tako su mnoge novorođene bebe zatrovanije od majki. U MAJČINOM MLIJEKU IMA 8 PUTA VIŠE ŽIVE NEGO U MAJČINOJ KRVI. Naprosto, mlijeko je jedan od oblika čišćenja ženskog tijela od otrova. (To je i jedan od razloga zašto žene žive duže.) Naravno, majčino mlijeko je nezamjenjivo, ali uz uvjet izbjegavanja unošenja štetnih materija. U nekim zemljama izrazito se pazi na upotrebu amalgama za vrijeme trudnoće. U nekima ne. Čudno je to. Svi žele zdravu bebu, bez iznimke. Ali rijetko kome pada na pamet da bi, naoko, bezazlene plombe mogle otrovati nerođeno dijete. Pa… plomba izgleda čvrsta i BAŠ SE NE PRIMJEĆUJE DA IZ NJE NEŠTO CURI… Popunjava rupu i zub se dalje ne kvari. Ali, kvari se sve drugo. Recimo, problemi s neplodnošću kod žena sve više se povezuju s otrovanjem živom i nekim drugim zagađivačima. NAKON UKLANJANJA AMALGAMA I TEMELJITE DETOKSIKACIJE, 70% TAKVIH ŽENA USPJEVA ZATRUDNJETI BEZ IKAKVE DODATNE HORMONSKE TERAPIJE. Naravno, i muškarci pate od neplodnosti, najčešće zbog slabe pokretljivosti spermija. I tu se upire prstom na živu. Upomoć, kako se spasiti? Slijedeći put: Odstrani me nježno!