Dotacijama se ne nagrađuju imaginacija i kreativnost, već razarajući status quo. To je najgore što se znanosti može dogoditi
Puno puta su mi zagriženi znanstvenici govorili: „Preparate i metode liječenja, koji nisu dobro obrađeni u znanstvenoj literaturi, treba u startu izbjegavati. To je sasvim sigurno nedjelotvorno, vjerojatno štetno, gubitak vremena i gubitak novca.“
Sve je to naoko u redu, ali nakon mnogo godina rada u alternativnoj medicini počinju iskakati zanimljiva pitanja. Kako to da se uz kemoterapiju većinom umire, a u isto vrijeme zaista je mnogo potpuno izliječenih uz Breussa, sirovu hranu, MMS ili ulje kanabisa? Ono prvo je znanstveno fantastično obrađeno, ono drugo nimalo. Nitko to niti ne želi obrađivati. Prvo postoji, drugo ne postoji. Sustav vam nameće prvo, a ocrnjuje drugo. Ovo drugo su luđaci i ekscentrici, bez obzira na vrlo opipljive rezultate. Mnogi se pitaju ne bi li bilo korisno detaljnije istražiti ono što se u praksi pokazalo kao djelotvorno. Odgovor je pomalo zastrašujuć.
Znate, u znanosti postoje neka nepisana pravila. Inovacije su dobrodošle dok se uklapaju u neke uhodane okvire i dok ne ugrožavaju posebne interese. Ali, strateški pomaci nisu dobrodošli, pogotovo u medicini. Njihove autore se ignorira, odbacuje i napada svim raspoloživim sredstvima. Zašto da autsajder dobije svu slavu? Nema gorega od uznemirenog ega i prijetnje gubitka slave. I prijetnje financijskog kolapsa. Sustav znanstvenih publikacija i njihovih recenzenata funkcionira kao država s mnogo tvrdih i visokih ograda oko sebe. To je nedodirljiva svetinja, a visoke obrazovne institucije podučit će vas da upravo tu sve počinje i završava. Znanstvena dogma mora se braniti. Netko je rekao da stručnjaci guše nove ideje.
Bivša glavna urednica vrlo uglednog časopisa New England Journal of Medicine vrlo kritički je napisala: „ Više nije moguće vjerovati mnogim kliničkim istraživanjima koja se objavljuju ili se uzdati u prosudbe provjerenih liječnika. Postoji nekakvo dobro plaćeno grupno razmišljanje i to je nemoguće promijeniti.“ Dakle, ustaljeni sustav dobro prolazi, pa makar se radilo o, doslovno, smeću. Tako je i kontrolni sustav recenzija stručnjaka gotovo beskoristan pri razotkrivanju prijevara, sklon je predrasudama i često se zlorabi. Dotacijama se ne nagrađuju imaginacija i kreativnost, već razarajući status quo. To je najgore što se znanosti može dogoditi.
Richard Horton, urednik Lanceta, napisao je: „Časopisi su se razvili u operaciju pranja informacija za farmaceutsku industriju. To je postala marketinška mašina, koja je izokrenula moralne kompase mnogih liječnika.“ Ovisnost između časopisa i farmaceutske industrije je zabrinjavajuća. Na jednom kongresu o stručnim recenzijama rekli su da je većina znanstvenih studija netočna, a netočna je zato što znanstvenike više zanimaju financije i karijera od istine. Sukobi interesa jedu vaše i moje zdravlje, izvorna zdravstvena plemenitost pomalo atrofira. Zar zaista moramo prihvatiti najisplativije, a ne najbolje?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
