Kada nas naš mali prijatelj pogleda u oči uglavnom točno znamo prepoznati što želi. Da li je to igra, šetnja, ili nešto drugo. Psi koji sa vlasnikom imaju dobru relaciju komuniciraju na svoj jedinstven način. Nije kod svih tako, ovisi puno o vlasniku ali i o ljubimcu. Često me pitaju pacijenti "kako ću znati da nešto nije u redu"? Moj odgovor je tu uvijek jednostavan. Znati ćete. Da bismo mogli prepoznati da se naš ljubimac ne osjeća dobro prije svega je važno u samom početku dok je još štene, pobrinuti se da psić stekne dobre prehrambene navike. Jer osnovni znak bilo kakve bolesti u psa je odbijanje hrane. Ukoliko svojeg malog prijatelja ne razmazimo, što znači da uvijek pojede ono što mu stavimo u njegovu posudu, da nije izbirljiv u prehrani, da cijeni hranu, odnosno da ako neće jesti jednu hranu da odmah ne dobije neki drugi izbor, onda je kod takvih pasa vrlo jednostavno znati, kad ne pojede obrok nešto se dešava. Ukoliko nema drugih znakova bolesti, tada ga treba pozorno promatrati da uočimo eventualno još neke simptome i svakako se javiti svojem veterinaru. Ono što je isto tako važno ne treba podlijegati panici. Ako pas poreže šapicu, pogledamo smireno gdje je porezana, povežemo ranu, zaustavimo krvarenje i onda zovemo veterinara, i to tim redom. Lako uočljivi znakovi bilo koje bolesti su svakako povraćanje i proljev, kašljanje, otežano disanje, umaranje, bezvoljnost, mršavljenje, ili debljanje uz jednaku prehranu, otežano mokrenje, kod kujica iscjedak u nenormalno vrijeme itd. Znakove akutnog oboljenja nije teško prepoznati jer takve bolesti počinju naglo i naš ljubimac osim bezvoljnosti npr. povraća, ima proljev, visoku temperaturu i dr. Kod kroničnih bolesti situacija je puno složenija jer takve bolesti napreduju sporo i često sam početak oboljenja promakne našoj pažnji a pogotovo jer poremećaj u uzimanju hrane nije odmah prisutan. Ono što se vlasnici pasa obično dosjete kad dođu kod veterinara je da su primjetili da se nešto dešava ali im se nije činilo da je potrebno odmah se alarmirati i doći veterinaru. Kod takvih bolesti, vrlo je važno iskreno odgovarati na postavljena pitanja svojeg veterinara jer svaka pa i možda se vlasniku čini nebitna informacija je nama vrlo važna kod uspostavljana dijagnoze. Pogotovo je vrlo važno iskreno reći ukoliko ste poduzimali kakvo liječenje na svoju ruku, što nipošto nije dobro i to naravno svi znamo i upravo zato često takve informacije zatajimo a one su vrlo važan podatak vašem veterinaru. Budite iskreni, jer imamo zajednički cilj a to je dobrobit vašeg malog prijatelja. Često znam reći svojim pacijentima da pitaju i onda kada im se njihovo pitanje čini glupo jer jednostavno ne postoji glupo pitanje vezano uz vašeg ljubimca i zato pitajte i to ne susjeda ili prijatelja u parku nego svojeg veterinara jer jedino vam on može pomoći kada je to potrebno.