Čudne stvari se događaju zadnjih dana. Posvuda staro meso i salmonela, krijumčari i prevaranti. Trgovački centri zbrajaju gubitke, a zabrinuto stanovništvo tu i tamo razmišlja čak i o mrskim povrtnim alternativama. Mnogi se, sasvim opravdano, pitaju da li alarmantno stanje traje već godinama, odnosno koliko smo već salmonele (U slast!) pojeli. Da li je nebriga za zdravlje kupaca jednostavno došla do svog vrhunca?

Meso je zbilja nezgodna namirnica. Podložno je brzom kvarenju, odnosno štetne bakterije ga okupiraju u svakom pogodnom trenutku. A to nije samo salmonela. Netko je rekao da ga bakterije proždiru pogledom. Mljac. Naravno, trgovci nerado išta bacaju, pa ponekad pribjegavaju mjerama, koje nam se baš i ne sviđaju. Meso pred istekom roka zamrzavaju, a ono još starije pretvaraju u hrenovke, paštete i salame. U najgorem slučaju, u mačju hranu. Nešto od ovih malverzacija se otkrije, ali mnogo toga ne. Vjerojatno se dosta problematične hrane pojede bez posljedica, uz izdašnu pomoć snažne želučane kiseline. Ona rastvara (skoro) sve.

Isprva su za svako zlo okrivljivali meso stranog podrijetla. Da li nam netko izvana namjerno podvaljuje bolest? Ne bih rekao. (Mislim da uvoznici itekako znaju što kupuju. Meso lošije kvalitete ima i nižu cijenu. Ako itko pokušava podvaliti, onda su to uvoznici, a ne strani proizvođači.) Isto tako ne bih rekao da su manje mesnice išta sigurnije. Svjesnih ili nesvjesnih anomalija ima svuda. Dakle, izvjestan rizik uvijek postoji, bez obzira na proizvođača. I treba shvatiti da je salmonela tek dio mogućih problema. Evo i zašto…

Masovni uzgoj stoke većinom je nehuman (i kod nas i u inozemstvu), životinje su neotporne, bolesti su česte. Naravno da velika upotreba hormona i antibiotika ostavlja traga i na kvaliteti mesa. Koliko antibiotika tako pojedemo? Koliko ih kroz mlijeko popijemo?

Nedavno je u Hrvatskoj obavljeno masovno preventivno cijepljenje krava protiv bolesti kvrgave kože, iako nas propisi EU nisu na to obvezivali. Ali smo se htjeli nametnuti kao osviješteni čuvari stočnog fonda, ali i cijelog kontinenta. Posljedice i nisu male. Neke krave su zbog cjepiva uginule, neke su počele mršavjeti, a mliječnost je smanjena za 25%. Meso takvih krava neke države ne žele kupiti. Znam da će veterinari reći da nema razloga za brigu, ali tome se nimalo ne čudim. Toliko smo navikli na kemikalije i razne otrove, pa nam sve vremenom postaje normalno. Moramo shvatiti da masovni uzgoj ima svoju zdravstvenu cijenu. Ne mogu biti siguran da je jeftino meso sinonim za pokvareno meso. Ali u jeftino meso možemo VIŠE SUMNJATI.

Zadnje akcije “mesnog razotkrivanja” treba pozdraviti, ali i zapitati se zašto je zimski san nadležnih službi trajao cijelu vječnost. Predviđam da će zabrinutost ljubitelja mesa potrajati još maksimalno dvadesetak dana. Većina ne povezuje blagdane s tikvicama, a izostanak pladnjeva mesa ili lonca sarmi teško je i zamisliti.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]