Kako bi se onemogućilo da kroz pozajmice poslodavci svojim zaposlenicima isplaćuju dohodak, Zakonom o porezu na dohodak propisana je minimalna kamatna stopa u iznosu od 3% godišnje
Budući da su visina plaće i ostale beneficije koje dobivaju zaposlenici vrlo važan faktor u određivanju privlačnosti pojedinog poslodavca, velik broj trgovačkih društava svojim zaposlenicima nudi različite povlastice u koje se, između ostalih, ubrajaju i pozajmice. Ono što je za zaposlenike kod pozajmica posebno atraktivno jest činjenica da na taj način mogu dobiti povoljnije uvjete financiranja. S druge strane, poduzetnici koji imaju mogućnost plasirati višak sredstava svojim zaposlenicima, uz relativno nizak trošak kojega čini razlika između oportunitetne zarade koja bi se mogla ostvariti angažiranjem kapitala u nekoj drugoj investiciji i beneficiju prihoda od kamate na pozajmice zaposlenicima, dobivaju vrlo atraktivnu priliku za investiciju.
No, pri odobravanju pozajmica zaposlenicima, poslodavci trebaju voditi računa o poreznim implikacijama koje ovakve transakcije u praksi imaju. Naime, kako bi se onemogućilo da kroz pozajmice poslodavci svojim zaposlenicima isplaćuju dohodak, Zakonom o porezu na dohodak propisana je minimalna kamatna stopa koja, od 15. listopada 2011. godine, iznosi tri posto godišnje. Navedena minimalna kamatna stopa treba biti ugovorena kako se ne bi radilo o primitku po osnovi povoljnijih kamata. Ukoliko bi, pak, ugovorena kamata kod pozajmice zaposleniku bila ispod propisanih tri posto, tada bi se razlika manje obračunate kamate smatrala pogodovanjem zaposleniku i predstavljala bi isplatu plaće u naravi. To znači da bi poslodavac, ukoliko je ugovorena kamatna stopa od dva posto, na razliku kamate do propisanih tri posto (jedan posto), trebao obračunati doprinose na plaću te porez i prirez.
Što se tiče PDV-a, promjenama Zakona o PDV-u, koje su na snazi od 1. siječnja 2010. godine, ukinuta je obveza obračunavanja PDV-a prilikom izdavanja računa za kamatu. No, svakako treba istaknuti da se spomenuto oslobođenje od plaćanja PDV-a odnosi na poduzetnike koji se davanjem zajmova povremeno bave i kojima je na godišnjoj razini udio prihoda od kamata na dane zajmove u ukupnim prihodima manji od dva posto. Ukoliko udio prihoda od kamata prijeđe spomenutih dva posto udjela, tada će poduzetnik pretporez po svim ulaznim računima moći priznati samo u utvrđenom postotku, koji je proporcionalan udjelu prihoda od kamata u ukupnim prihodima.
