"Znaš, moram operirati žuč! Kamenci…", iznenadio me neki dan stari prijatelj. Uvijek se malo trznem kada mi netko govori o operacijama, jer ih smatram isključivo kao izlazom u velikoj nuždi. Kada se ništa drugo ne može poduzeti da bi se riješio problem. Ili kada veliki bolovi i patnja ugrožavaju život, pa je hitna intervencija neminovna. Ne mogu reći da je i sada neki od uvjeta ispunjen. Osoba koju promatram ne izgleda bolesno, a ne bih rekao ni da pati. Redovit je i na ribarskim feštama, što je nedvojbeno dobar znak. TAMO NE NAVRAĆAJU TEŠKI BOLESNICI. Odmah mi je lakše, a pogotovo zato što znam da se problemi s kamencima dobro rješavaju I BEZ UPOTREBE NOŽA. Vjerojatno mnogi znaju, ali za one druge ću navesti, da žuč ne boli i žuč se ne operira. Iz prostog razloga što je to tekućina. Žuto-zelena tekućina porijeklom iz jetre. Služi za razgrađivanje i probavljanje masnih sastojaka hrane. U 24 sata jetra izluči do litru žuči. Žučni mjehur je nekakav kruškoliki spremnik, pričvršćen s doljnje strane jetre, u koji se žuč pohranjuje. Sama žuč sastoji se od žučnih soli, elektrolita, bilirubina (krvnog pigmenta), kolesterola, masti i nekih drugih supstanci. Dva su izvora kolesterola u žuči: hrana koju jedemo i tjelesna produkcija. Žučne soli sintetiziraju se iz kolesterola u jetri. Dakle, ubrzo nakon obroka dolazi do kontrakcije žučnog mjehura, čime se uskladištena žuč istisne u tanko crijevo. Tu pomaže u razgradnji masti i drugih komponenata hrane. Ova aktivnost bi bila toliko uobičajna i nezanimljiva, da ne postoje kamenci. KOJI SASVIM BESPOTREBNO MNOGIMA ZAGORČAVAJU ŽIVOT I GURAJU IH NA OPERACIJSKI STOL. Procjenjuje se da 20.000.000 stanovnika SAD ima žučne kamence. Ili su ih nekada imali. Hospitalizacija zbog ovog razloga penje se na impresivnih 800.000 slučajeva godišnje. Mnogi od njih napuštaju bolnicu bez žučnog mjehura. REKAO BIH DA SE I OVDJE LIJEČNICI LAKO ODLUČUJU ZA SKALPEL, A PACIJENTI ĆE TEK NAKNADNO UTVRDITI DA SU JEDAN PROBLEM ZAMIJENILI DRUGIM. Za formiranje žučnih kamenaca moraju biti ispunjeni neki uvjeti. GLAVNI UVJET JE DA ŽUČ BUDE ZASIĆENA KOLESTEROLOM. To me podsjeća na pokuse iz kemije (bilo je to davno), kada smo sol otapali u vodi do potpunog zasićenja. To je stanje kada se sol više ne može otapati. Za dan-dva bi se na uronjenom komadu vune stvorili lijepi kristali, a najljepše bi čuvali za školsku zbirku. Dobro, kamence se obično ne čuva, a ne uranja se ni vuna. Sve ostalo je isto. Kristali vremenom narastu do kamena. Kako je kolesterol uvjerljivo najzastupljeniji sastojak u većini žučnih kamenaca (70-90% kamenca čini kolesterol), bit će lakše otkriti rizični stil ponašanja i, općenito, rizične skupine. Žučni kamenci su desetak puta češći kod starije populacije. Sa starošću raste produkcija tjelesnog kolesterola, pa će do zasićenosti žuči lakše doći. (40% ljudi starijih od 60 godina ima žučne kamence. Najčešće se i ne otkriju, jer ne stvaraju nikakve probleme. Ako se i otkriju, to je sasvim slučajno.) Uz to, treba računati i na akumulirani utjecaj hrane, dijete i ostalog. Možda određeni genetski upliv postoji, ali on još nije u potpunosti razjašnjen. ONO ŠTO SE ZNA JE DA SU ŽENE SKORO 2 PUTA VIŠE IZLOŽENE KAMENCIMA NEGO MUŠKARCI. I opet zbog povećanog stvaranja kolesterola, na što utječu estrogeni. Hormonska nadomjesna terapija, tablete protiv začeća i druga polovica trudnoće posebno su riskantni. (Nemojte me krivo shvatiti. Trudnoća, sama po sebi, neće stvoriti žučne kamence, AKO JE UTJECAJ PREHRANE BLAGOTVORAN.) Ipak, NAJVIŠE TREBA STRAHOVATI OD VANJSKOG UNOSA KOLESTEROLA I MASTI. On će najlakše dovesti do zasićenja žuči. Dakle, sve vrste mesa, riba i mliječni proizvodi. Međutim, u istu kategoriju spadaju i polinezasićene masnoće (biljna ulja). Niti jedna masnoća, koncentrirana na umjetan način, nije dobra. (Način proizvodnje ulja je, pak, problem za sebe.) Zašto se redukcione dijete povezuju s nastankom kamenaca? Kakve su posljedice operativnog uklanjanja žučnog mjehura? O tome više za sedam dana.