Kamenci

Urolitijaza je naziv za oboljenje koje izazovu kamenci ili kristali u urinarnom traktu. Formiranje kamenca u urinarnom traktu nastaje kao posljedica različitih poremećaja. Urinarni trakt ima funkciju da izbacuje štetne tvari iz organizma u obliku tekućine-urina. Mokraćni kamenci nastaju zato jer iz nekog razloga dođe do prezasićenosti urina sa jednom ili više supstanci, pa one više nisu otopljene u mokraći već dolazi do njihove precipitacije te tako nastanka a zatim i rasta mokraćnih kamenaca. Nastanak mokraćnih kamenaca je nepredvidiv, tako da njihovim otkrivanjem zapravo nismo postigli dijagnozu, već samo otkrili posljedicu nekog poremećaja u organizmu. Ponekad mokraćni kamenci ne uzrokuju nikakve simptome niti smetaju psu, no one koji izazivaju simptome potrebno je odstranitit. Simptomi su u pravilu otežano mokrenje, pojava krvi u mokraći, infekcije urinarnog trakta, urina inkontinencija a ponekad i potpuna opstrukcija mokraćnih puteva. Opstrukcije mokraćnih puteva mnogo je češća u mužjaka nego u ženki zbog toga što je uretra kod mužjaka mnogo uža i duža. Učestalost mokraćnih kamenaca u pasjoj populaciji iznosi negdje oko 0.5%. Mokraćne kamence klasificiramo prema njihovu kemijskom sastavu. Najčešće nalazimo na magnezij-amonij fosfaste. Kamence sastavljene od kalcij oksalata, urata, cistina i kalcijum fosfata nalazimo mnogo rijeđe. Ponekad nađemo kamence mješanog sastava ili takve koji imaju više slojeva, a svaki sloj ima različit mineralni sastav. Kemijski sastav urolita vrlo je važan jer nam daje smjernice u otkrivanju njegovih uzroka te nam određuje vrstu dijete koju obavezno propisujemo nakon liječenja. Na mokraćne kamence posumnjamo onda kada imamo psa koji ima problem sa mokrenjem. Obično vlasnici primjete krv u mokraći, učestalije i/ili otežano mokrenje. U mokraći potražimo kristale koji već upućuju na određenu vrstu problema. Ponekad kateterizacijom i ispiranjem mokraćnog mjehura uspijemo dobiti kamence i tada se pristupa novoj analizi. Već sam izgled kamenca mnogo nam govori o njegovom sastavu. Rtgom možemo lijepo vidjeti neke vrste kamenaca, a onda se ovisno o njihovoj veličini, broju i lokalizaciji odlučujemo da li ćemo ih pokušati odstraniti ispiranjem ili je neophodan kirurški zahvat. Sturvitna urolitijaza (kamenci sastavljeni od amonijum fosfata) ja najčešća. 85% oboljelih pasa su ženke i to obično u starosti od 3 do 8 godinia. Poglavit uzrok nastajanja ove vrste kamenaca leži u bakterijskim infekcijama i to bakterijama koje stvaraju ureazu. Tako je u terapiji najvažnije eradicirati infekciju, dijetom zakiseliti urin, te davati dijetalnu hranu koja će reducirati koncentraciju uree u mokraći. Kalcijum oksalatni kamenci čine oko 25% svih urolitijaza, a javljaju se uglavnom kod mužjaka. Kod ovih pasa urin je prezasićen kalcijem. Za razliku od sturvitne urolitijaze gdje pravilnom dijetom u većini slučajeva možemo rastopiti kamence, kalcij oksalatne kamence u pravilu moramo kirurški odstranti, ali samo ako uzrokuju probleme bolesnom psu. Obično su maleni, u promjeru od 5 mm pa ih pas ponekad uspije izmokriti ili ih dobijemo kateterizacijom. No ponekad se nanižu u uretri i nemoguće ih je odstaniti bez kirurškog zahvata. Kada dođe do potpune opstrukcije kirurški zahvat je hitno potreban.