Mehanizam nastanka karijesa je višestruk: iz unutrašnjosti zuba, putem „toksične“ krvi ili uz pomoć sline, koja nije dovoljno izbalansirana. Zapravo, deficit hranjiva kod roditelja predstavlja početno plodno tlo. Često ovaj deficit započinje generacijama ranije, što SVAKU SLJEDEĆU GENERACIJU ČINI SVE SLABIJOM. Dakle, nasljeđe postoji, ali ono se ne stvara inercijom, nego kroz način života svake jedinke. Drugim riječima, SVATKO KREIRA DOBRU ILI LOŠU ZUBNU STRUKTURU SVOJIH NASLJEDNIKA. Važnost dojenja je ogromna, pogotovo zbog uspostavljanja optimalnog prirodnog imuniteta. Sam čin dojenja NE DOVODI do karijesa, ali u POSEBNIM OKOLNOSTIMA TO ĆE SE IPAK DOGODITI. Dva su osnovna uzroka: slaba probava djeteta, koja je onda povezana s neadekvatnom absorpcijom hranjiva (rjeđe) ili neodgovarajuća majčina prehrana (češće). A danas stvarno nije teško ući u nezdravu zonu. Zapravo, glavnina onoga što zovemo modernom prehranom djeluje poput razbojnika. OTIMA NAM HRANJIVE TVARI, kojih obično ionako nemamo dovoljno. Iako su organski proizvodi vrlo poželjni, čak ni oni ponekad nisu garancija kvalitete. Poseban hazard prisutan je uz PASTERIZIRANO kravlje mlijeko, čak i ako je organskog porijekla. (Ako stvarno morate piti mlijeko, tada svakako izaberite mlijeko krava, koje su prirodno hranjene, a na pasterizaciju i, općenito, toplinsku obradu odmah zaboravite. Time stvarate, doslovno, MRTVU MATERIJU) Slično važi za proizvode od žitarica, pogotovo kekse i krekere. A sada nekoliko riječi o NAVODNOJ zaštitnoj ulozi fluora. Djeci preventivno premazuju zube fluorom, dodaju ga u sve komercijalne zubne paste, a u nekim vodovodnim sustavima njime se svakodnevno obogaćuje uobičajena pitka voda. Što više perete zube i što više vode popijete, vaši zubi bit će zaštićeniji. Logičan zaključak, ali samo ako LAŽ PRIHVAĆAMO KAO ISTINU. Poput žive, ni fluor nije idealan zaštitnik u usnoj šupljini. SPOJEVI FLUORA SU OTROVNIJI OD OLOVA i tek nešto malo manje otrovni od arsena. Možemo ih naći u pesticidima, fungicidima, anesteticima i mnogim lijekovima. U zubnim pastama i vodicama za ispiranje usta obično se koristi natrijev fluorid, inače OTPAD ALUMINIJSKE INDUSTRIJE. U usta, umjesto na deponij. Zgodno, zar ne? Nije lako opravdati upotrebu fluora u bilo kojem obliku. Studije iz Amerike, Kanade i Novog Zelanda potvrđuju da, u najboljem slučaju, FLUOR NITI POMAŽE NITI ODMAŽE PO PITANJU KARIJESA. Možda čak više odmaže. A to je samo jedna strana medalje. UOPĆE NIJE PRIRODNO DA SE ŠTITIMO NA TAKAV NAČIN, PA SU I TIOKSIČNE NUS-POJAVE ZNATNE. Recimo, jedno kinesko istraživanje pokazuje da se višak fluora ODLAŽE U MOZGU, uz negativan utjecaj na inteligenciju. Uz to, izgleda da fluor potpomaže akumuliranje visokotoksičnog aluminija u mozgu. Slično važi i za olovo. Čak i male količine mogu stvoriti hidrofluoričnu kiselinu u želucu uz popratne bolove, povraćanje i mučninu. Zabilježeni su i problemi s funkcioniranjem štitnjače. Izgleda da fluor izaziva SLABLJENJE KOŠTANE MASE, odnosno demineralizaciju kostiju. Čak pri relativno malim dozama. Obzirom na stalnu izloženost, TJELESNE AKUMULACIJE FLUORA RASTU S GODINAMA. Znate, zdravi bubrezi obično izbace polovinu unijete doze, dok se ostatak slaže. Pri nekoj prosječnoj izloženosti, ŠTETA NA KOSTIMA NASTAJE PRIJE ČETRDESETE GODINE ŽIVOTA. Upotreba steroida sa fluorom u svojoj strukturi stvara tipičnu sliku hiperaktivnosti. Prema najnovijim saznanjima, fluoridacija vode povećava rizik od koštanog sarkoma. O tome više sljedeći put.