Rak je sistemska bolest i ne može se izliječiti rezanjem tumorske mase. Time će se proces samo prebaciti na drugu lokaciju. I trajat će dok se okolnosti ne izmijene
Prema važećoj teoriji o nastanku raka, bolest nastaje nakon oštećenja staničnog DNK, a oštećenja nastaju zbog više uzroka, koji su još uvijek nedovoljno istraženi (najčešće se spominju nepravilna prehrana, pušenje, stres, sunčeve zrake, starost i genetika). Iako znanost to demantira, sve više je dokaza da tu nedostaje krucijalna karika. Mikroorganizmi. Doduše, priznaje se da Helicobacter pylori doprinosi raku želuca. Ali, to je samo jedan od rijetkih izuzetaka.
Dakle, koja je stvarna uloga bakterija i virusa u nastanku raka? Hipoteza je, otprilike, ovakva: štetni utjecaji (npr. pušenje ili lijekovi) nisu direktni uzročnici raka, već samo pokretači transformacije do tada korisnih mikroorganizama u patogene. (Radi se o pleomorfnim organizmima, koji su sposobni znatno mijenjati svoj oblik. Ovisno o okolnostima.) Ovi stvaraju upalu, što onda eventualno dovodi do oštećenja DNK i raka. Drugim riječima, štetne bakterije ne dolaze izvana, već se stvaraju iznutra. To je reakcija organizma na okolnosti, koje u znatnoj mjeri ugrožavaju opstanak. Mnogo je dokaza za to. Recimo, marker sistemske upale (CRP) povišen je u 70% slučajeva raka debelog crijeva. Patolog William Russell evidentirao je specifične parazite, unutar i izvan stanica raka. Pronalazio ih je kod svih uzoraka raka, bez izuzetka. Biolozi i inače već godinama mogu izolirati posebnu vrstu pleomorfnih mikroorganizama kod raznih (ako ne i svih) vrsta raka. Iako se ova pojava pokušava objasniti kontaminiranim materijalom, činjenica je da se rezultati stalno ponavljaju. Teško da mogu biti slučajni. Izgleda da u procesu transformacije bakterije gube stanične stijenke, čime prelaze u L-oblik. Već se zna za pedesetak vrsta bakterija koje su sposobne za takvu preobrazbu. Je li to karika koja nedostaje?
Kada malo bolje razmislim, sve se poklapa. Bakterije i virusi nisu naši neprijatelji, već regulatori života. Pomažu, kada pazimo na svoje tijelo, ali i odmažu kada činimo suprotno. Ma, možda čak i ne odmažu. Stanice raka imaju vrlo specifičan način prehrane i mogu akumulirati daleko više otrova nego normalne stanice. Možda bi smrt bez njih bila i brža. Rak je sistemska bolest i ne može se izliječiti rezanjem tumorske mase. Time će se proces samo prebaciti na drugu lokaciju. I trajat će dok se okolnosti ne izmijene. Sada je i prilično jasno zašto MMS (i slične metode, koje ciljaju na patogene) može izliječiti bez operacije. Prodire u stanicu i uništava „podstanare“, koje sigurno nikada nismo željeli.
