Do prije nekoliko mjeseci dionice Karlovačke pivovare bile su samo jedan od potencijalnih favorita na burzi za kojeg se znalo da vrijedi više od trenutne tržišne cijene, ali ništa više od tog. Odavno već postoje priče poput one kako će Lukšić to prodati po tisuću ili po dvije tisuće kuna...Prije nekoliko mjeseci kad je objavljen interes Heinekena za preuzimanje pivovare, cijena je naglo skočila sa 450 na gotovo dvostruko veću cijenu. Zadnjih desetak dana kako se taj proces i približio realizaciji, cijena je narasla na 1.600 kuna, dakle gotovo četverostruko od one prije nekoliko mjeseci. Prošli je tjedan objavljeno kako je prodaja dogovorena za 100 milijuna eura i da je to oko 1500 kuna po dionici. Tako bi bilo da se prodaje cijeli paket. Kad se uzme u obzir da je Lukšić vlasnik 68.8% Pivovare, onda to znači da se navedena cijena od 100 milijuna eura odnosi na 68.8 % od 511.245 dionica, što iznosi 351.735 komada, a da je 100 milijuna eura tj recimo 760 milijuna kuna za paket od 351.735 dionica ukupno oko 2.160 kuna po dionici. Naravno, moguće je i da se novinar koji je objavio vijest nespretno izrazio. U trenutku pisanja ovog teksta, službeno još nije objavljena cijena preuzimanja, premda je najavljeno da će biti objava početkom ovog tjedna, dakle možda čak i prije nego izađe ovaj broj Burze. Moguće je da cijena bude i drukčija od ove koju sam ja izračunao jer je izračun napravljen na bazi novinarskog članka koji se i ne mora pokazati točan. U kuloarima se spominje cijena od 1.800 kuna za dionicu. Čileanski industrijalac Androniko Lukšić izlazi iz pivarske branše u RH, prvoga posla koji je počeo 1994. godine u Hrvatskoj. Karlovačka pivovara pod Lukšićevom je upravom posljednjih godina gubila tržište, a proizvodnja piva smanjena je 30-ak posto. Očito je da se dugoročnije nije mogla nadmetati sa Zagrebačkom pivovarom i ostalim pivovarama u Hrvatskoj. Odluka o prodaji Karlovačke pivovare logičan je Lukšićev poslovni potez i na tome je zaradio velik novac. Inicijalno je prije osam godina udjel u pivovari platio samo 22 milijuna maraka jer je tada bio povlašteni kupac. Uz popust od 20 posto na temelju hrvatskog državljanstva i ratne zone u Karlovcu, Lukšić je u pivovari zatekao i sav profit, što je bio jedan od uvjeta pod kojima je ušao u Hrvatsku. U sljedećih osam godina pivovara je dodatno imala solidnu dobit, koja je, kako se procjenjuje, bila oko 40 milijuna kuna godišnje. Dakle zaradio je za 8-9 godina deveterostruki iznos od onog koji je uložio. Usporedno je od 2000. godine Lukšić počeo intenzivno ulagati u hrvatski turizam i prelijevati profit zarađen u pivovari. U karlovačkim poslovnim krugovima tvrdi se da Lukšić nije iz Hrvatske dosad iznio ni jedan dolar. Njegova grupacija u Hrvatskoj kupila je turističku agenciju Atlas, velik hotelski kompleks Plavu lagunu, cavtatski hotel Croatiju. Imao je ambicija i s dubrovačkim hotelom Excelsiorom, ali nije uspio pobijediti Gorana Štroka. Odustao je od Sunčanog Hvara u posljednjem krugu privatizacije, iako je nudio cijenu 50 posto veću od, primjerice, Terma Čatež i samih zahtjeva HFP-a. Sve turističke akvizicije u Hrvatskoj obavlja Plava laguna iz Poreča, stožerna tvrtka Lukšić grupe za ulaganja u turizam, a najveće pitanje sada je kamo će s kapitalom od prodaje Pivovare...