Od svih silnih problema koji danas nemilice napadaju kralježnicu, posve je u drugom planu ostalo jedan drugi sindrom, vrlo neugodan i prilično čest, a slobodno ga možemo ubrojiti pod profesionalna oboljenja. Riječ je o sindromu karpalnog kanala. Karpalni kanal je normalna anatomska struktura, a nalazi se na prijelazu podlaktice u šaku, na strani dlana, odmah ispod kože. On izgleda kao kratki tunel, kroz koji prolaze sve tetive, živci i krvne žile na svom putu prema šaci i prstima. Priroda ga je smislila i postavila kao zaštitu svim tim strukturama i načinila od ligamenata. I sve je dobro do onog trenutka dok svoju šaku koristimo u razumnim granicama, no poslije toga nastaju problemi. Kako se ligamenti koji sačinjavaju taj kratki tunel ne mogu rastezati (ili to mogu minimalno), tako je mjesta u njemu taman dovoljno za normalnu funkciju tetiva i živaca, te normalan optok krvi. Ako se pak, tetive iz nekog razloga zadebljaju, sam prolaz postaje pretijesan, a to označava i početak svih ostalih problema, koji mogu ići od trnjenja prstiju, otekline šake, pa sve do bolova i smanjenja kretnji u samom zglobu. Vrlo često taj sindrom nastaje u manuelnih radnika, čistaćica, kuhara, daktilografa, kompjuterskih programera, te nekih rekreativnih sportaša, napose tenisača. Razlog je tome dugotrajna napetost tetiva koje prolaze karpalnim kanalom uz male i monotone kretnje koje se javljaju u svim tim profesijama. U koliko su one povezane sa povremenim iznimnim naporom za mišiće podlaktice (nošenje kante s vodom, udarac u tenisu), plodno je tlo za nastanak sindroma već tu. Sve to može dovesti do preopterećenja tetiva i do njihovog zadebljanja, a zatim i do svih gore opisanih simptoma, a kada se to dogodi, liječenje je u pravilu dugotrajno. Pokušaj da se kronično zadebljale tetive vrate u prijašnje stanje fizikalnom terapijom može biti neuspješan. Svakako treba pokušati, pogotovo u kombinaciji sa vježbama istezanja koje se trebaju raditi više puta na dan, ne bi li se postiglo poboljšanje. Isto je tako važno reći da je uspjeh ovakvog liječenja direktno ovisan o stadiju samog oboljenja, pa je čak vrlo vjerojatno da će se samo fizikalnom terapijom sanirati stanje samo u ranoj fazi. Kasnije opcija operativnog zahvata mora ostati otvorena, iako konačni rezultat i ovakvog liječenja ne mora uvijek biti potpuno izlječenje. Ako će vas to utješiti, ovo je jedna od češćih profesionalnih bolesti u fizioterapeuta i masera. U svakom slučaju, važno je pri prvim simptomima zatražiti pomoć, ili barem savjet. Blagi trnci u prstima tijekom radnog vremena, bolnost u predjelu dlana, osjećaj zakočenosti u podlaktici ili šaci, prve su promjene koje ukazuju na prisutnost ovog neugodnog stanja. U tom se stadiju mogu u većini slučajeva sa nekoliko vježbi i malim modifikacijama na radnom mjestu (promjena tipkovnice, oslonac za ruke, nošenje rukavica u nekim profesijama...) ukloniti početni simptomi i spriječiti daljni razvoj bolesti, što nam je i cilj. Nemojte oklijevati i čekati da sve to prođe samo od sebe, jer vjerojatno neće. Posebno se nemojte oslanjati na savjete kolega i prijatelja o tome kako su i oni imali slične probleme, koji su nestali bez liječenja. Na kraju se zna ispostaviti da oni možda jesu imali slične senzacije, ali zbog sasvim drugog razloga.