Kašalj se javlja u oko 20% do 50% bolesnika u završnom stadiju maligne (zloćudne) bolesti (rak, karcinom), a skoro četri petine bolesnika s rakom pluća ili dišnih puteva u posljednjem stadiju bolesti pati od stalnih i teških napada nadražajnog kašlja. S fiziološkog aspekta kašalj predstavlja prirodni obrambeni mehanizam pomoću kojega se dišni putevi čiste i održavaju prohodnima. Međutim, u bolesnika s zloćudnom bolesti kašalj ne prestavlja koristan obrambeni mehanizam, a bolesnici ga, zbog njegova iritirajućeg karaktera, vrlo teško podnose. U takvih je pacijenata kašalj najčešće posljedica napredovanja zloćudnog tumora, stvaranja pleuralnog izljeva (tekućine u prsištu) i zastoja tekućine u plućima (tzv. "voda u plućima") iako može biti posljedica i infekcije dišnih puteva ili primjene nekih ljekova. Kao i u ostalim dijelovima palijativne medicine tako je i pristup u liječenju neizdržljivog kašlja dvojak i uključuje osim lijekova i važne pomoćne mjere koje vrše ukućani, odnosno osobe koje se brinu o bolesniku. Obzirom da se izbor lijekova temelji na procijeni karaktera (suh ili vlažan, stalni ili samo noćni, itd) i uzroka kašlja više je nego preporučljivo da lijekove u liječenju kašlja propisuju liječnici. Fizikalna terapija koja uključuje svakodne višekratne vježbe disanja, okretanje bolesnika u krevetu uz maksimalnu moguću mobilizaciju te tzv. "tapotažu" grudnog koša (ručna, grublja masaža poput kratkih udaraca) predstavlja najvažniju pomoćnu mjeru. Osim fizikalne terapije u liječenju kašlja korisni su prirodni čajevi, a vrlo je bitna i optimalna hidracija bolesnika uz kvalitetnu prehranu. Naposlijetku, katkada je korisno ovlažiti zrak u prostoriji (centralno grijanje!), tijekom noći bolesnika namjestiti u polusjedeći položaj, a pacijenta pred spavanje umiriti s čajem za umirenje i blagim sedativom.