Posljednjih se godina jako mno­go napravilo po pitanju os­vje­­štavanja građanstva u pogledu sterilizacije mačaka i vjerujem da se većina vlasnika ženki lako od­lučuje za ovaj zahvat. Mnogo je truda uloženo od strane udruga za zaštitu životinja, kao i od stra­ne veterinara kako bi se sterilizacija ženki popularizirala, te ta­ko smanjio broj napuštenih mačića.

No, kada je ljubimac mužjak, onda je priča malo drugačija. Mno­gim vlasnicima se čini da kas­tracijom na neki način uskra­ćuju mačoru prava zadovoljstva njegovog mačjeg života. Tako po­nekad prođe i nekoliko godina dok se vlasnici ipak odluče za kastraciju, jer shvate da im je mačak stalno ranjen i vrlo često bolestan.

Mnogo je razloga za kastraciju mužjaka. Jedan od onih koji su svima poznati jest da se kastrirani mačori ne tuku sa drugim mužjacima, ne lutaju za ženkama pa je tako mnogo manja vjerojatnost da se kući vrate potpuno izranjavani te da u njihovim izletima za ženkama završe pod kotačima automobila. No, manje je poznato da postoji cijeli niz bolesti koje se prenose upravo spolnim odnosom.

Mačak koji je spolno zreo us­ko­ro postaje i spolno aktivan. Pa­riti će se sa bilo kojom ženkom ko­ja je u tjeranju, ako se uspije iz­boriti za to “pravo” sa drugim ma­čorima. Parenju obično prethode i drugi bliski kontakti kao što su međusobno lizanje, trljanje njuškicama. To su idealne situacije za prijenos nekih oboljenja ma­čaka.

Vaš nekastrirani mužjak vrlo je izložen bolestima i često se do­gađa da već sa godinu dana takav mačak ima podeblji karton kod svojeg veterinara. Najčešće dolaze zbog ugriznih i ogrebnih rana. Takve rane rado se inficiraju pa gnojni apscesi nisu rijetkost. U periodu parenja ponekad jako smršave, a u kontaktu sa slobo­dnoživućim macama pokupe bu­he i ušne parazite. Buhe prenose trakavicu, pa je i to jedan od problema koji se stalno ponavlja unatoč naporima vlasnika da zaštite svojeg frajera.
Protiv nekih viroza mačka možemo zaštititi preventivnim cijeljenjem, no za druge ne postoji zaštita. Svakako ga treba cijepiti i protiv bjesnoće i protiv zaraznih bolesti mačaka. Upravo zbog opasnosti od nekih neizlječivih bolesti kao što su FIV i leukoza mačaka, kastraciju preporu­čujemo obaviti prije nego što mačak postane spolno aktivan. Što je duže spolno aktivan, veća je vjerojatnost da će pokupiti neku od ovih bolesti.
Testiranjem nekastriranih mu­­­­­žjaka starih između 3 i 5 godina ustanovili smo da je broj pozitivnih jako velik. Testiramo obi­čno one mačore koji su nam sumnjivi jer stalno pobolijevaju, imaju upaljene desni, povremene proljeve, kašljucanje....

Takvi iskusni mačori puni su ožiljaka iz mnogobrojnih okršaja, često im nedostaje pokoji zub, nokat ili komadić uha, a u vrijeme kada se mace tjeraju najčešće su jako mršavi te ne dolaze kući i po nekoliko dana.

Najbolji pokazatelj omjera kastracije mužjaka u odnos na ženke u našem gradu je i akcija sterilizacije mačaka koju imamo svake godine u veljači-mužjaci su već godinama zastupljeni sa jedva 20%.

Nadajmo se da će slijedeće veljače njihov broj biti veći!

Da biste imali zdravog mačka, koji će dugo živjeti, kastrirajte ga!